bezimena....sve do kraja....
vojska zla hoda mrakom. provlačeći se tamom neosvijetljenih prolaza, strah raznose ulicama. zloćudne oči krijese se u mraku dok se tiho šuljaju ispod jednog otvorenog prozora. jedan od njih je zastao i osluhnuo. čuo je tihi, nevin smijeh. provirio je kroz okno. u dnu male sobice bio je jednostavan krevetić a na njemu dva prekrasna djećja lišca. brat i sestra, slatkih plavih očiju i crne kosice. igrali su se kamenčićima. svaki je imao drugačije boje. dječaćić je u ruci vrtio smaragdno zeleni kamenčić i gledao sestricu kako se poigrava kamenom plavim kao morske dubine, bacajući ga u zrak i ponovo ga hvatajući, začuđujćom spretnošću za njezinu dob, pri čemu bi kamenčić zasjaio gotovo neprimječujućom svjetlošću. stvorenje mraka tiho je pozvalo svog druga. to su bila djeca koju su po Nergalovom nalogu tražili po čitavom gradu. oni su se popeli u sobu. kad su izronila na svijetlo djeca su ugledala ružna, pogrbljena i mršava bića, grube, odvratne kože, koja su ih prestravila. prišli su ukamenjenim blizancima i grubo im uzevši desnu ruku u nju utisnuli mali crni kamenčić, potpuno bez sjaja. to ih je zaboljelo i počeli su plakati, a stvorenja su nestala u tami kao što su se pojavila. grad je obavilo mrtvilo, zrak je postao težak i hladan. mrtav. a grad prazan dugo u budućnost......
Post je objavljen 23.08.2006. u 16:49 sati.