Evo, dragi čitatelji moga bloga, da se ponovno malo pohvalim.
Napisavši članak o malom Antoniu Pavliniću - Je li se znalo?, nisam očekivao pozornost uredništva bloga. Nekako mi se učinilo da je ovo dobro upozorenje svim borilačkim savezima kako je nužno s maksimalnom pažnjom i ozbiljnošću pristupiti liječničkim pregledima. Isto tako želio sam naglasiti koja je velika odgovornost trenera (opet naglašavam ne krivnja, jer najmanje je važno tko je kriv). Treba se nositi s činjenicom da je (pa ma iz kojih razloga) umro dječak nakon treninga. Nije jednostavno s time kasnije živjeti.
Taj je članak završio i na naslovnici Blog.hr-a pod naslovom Veliki rizici i opasne posljedice:
A kada završiš na naslovnici, eto ti i komentara i posjeta. Kao što vidite iz sljedećeg dijagrama, prosječna posjećenost moga bloga je od 80 do 100 čitatelja dnevno (he,he, i ja sam 5,6, puta na njemu), a čim je članak završio na naslovnici, posjet je utrostručen - jučer skoro 260, danas već 150 i više.
Dakle, da zaključim: HOĆU NASLOVNICU! ;-)
Eh, da, i onim vjernim čitateljima obavijest - u post Noć pobjede II ubacio sam slike koje sam naknadno dobio. Obećanje je obećanje.
Post je objavljen 23.08.2006. u 16:57 sati.