Moram priznati da mi se ljetos u glavi stvorila ideja za pisanje romana i kako sam se vratio u Zagreb, tako sam i počeo pomalo piskarati. Evo malo sa početka:
- Kapulu mu... – pomislio je Plemeniti Iole probudivši se s glavoboljom velikom poput Marijanske brazde.
Lagano se osvrnuo oko sebe u pokušaju da otkrije gdje se nalazi i kad je vidio da pored njega spava žensko čeljade, naglo se ustao i čuo se samo tupi udarac u pod, a dotična mlada dama je u snu promrmljala: „Ne tako glasno...“
Naime, kada se probudite mamurni i sa velikom glavoboljom, prvo pravilo pri micanju iz trenutnog položaja glasi: „BEZ NAGLIH POKRETA!“ jer u tom trenutku slika pred očima vam izgleda poput remek-djela nekog futurističkog slikara, a želudac šalje vrlo bolan vapaj upomoć.
Petnaestak minuta kasnije, Plemenitom se vratila slika na oči i poznata misao mu je prošla kroz glavu koja je pucala poput topova kod Waterlooa:
- Tko? Što? Gdje sam? Kako se zovem uopće? Aha, da, Iole. Valjda.
Dok se brzinom kornjače koja nosi tuljana na svojim leđima pokušavao prisjetiti što se sinoć dogodilo, skupljao je svoju robu po stanu u pokušaju da se nečujno iskrade iz stana koji mu je, iz potpuno nepoznatih razloga, izgledao jako poznato.
Zaključio je da je najlakši put do spoznaje o trenutnoj lokaciji izlazak na otvoreno,a i svježi zrak bi mu mogao umanjiti patnje zbog sinoćnjeg nepotrebnog opijanja.
Stavljajući ključeve od stana u traperice, počele su mu se javljati nepovezane slike.
Da poštovani čitatelj u ovom trenutku može ući u njegovu glavu, prvo bi vidio Plemenitog za šankom nekog kafića kako pije svoje pivo i gleda utakmicu koja ga iz nekog razloga čini nervoznom.
Druga slika prikazuje Ioleta kako se, vidno pijan, klatari ulicom i objašnjava pločniku da ima pratilju te ga, nažalost, mora napustiti uz obećanje da će ga pri slijedećem susretu naučiti kartati bridž.
Treća slika se nije ni stigla pojaviti od siline udarca koji je primio dio njegovog mozga za obradu informacija jer je u tom trenutku taman izašao iz haustora nebodera i ugledao nešto čudesno.
Bilo je to stvorenje sa velikom crvenom kapom, velikim nosom koji se crvenio od hladnoće i duge brade bijele poput lanjskog snijega.
Bio je to vrtni patuljak.
Gledao ga je svojim velikim plavim očima kao da mu pokušava reći: - Budalo, zar zbilja ne znaš gdje si? – a Iole mu je uzvratio jednako bolnim pogledom koji je u sebi skrivao odgovor: - A kako da se sjetim kad nisam siguran ni kako se zovem?
I tako su gledali jedan u drugog nekoliko minuta, patuljak pogleda prodornog poput Thierrya Henrya, a Iole poput Ryana Giggsa te nitko nije htio popustiti.
A onda je u jednom trenutku Plemeniti razgoračio oči kao da je maloprije ugurao deset feferona u usta i pomislio: - Kapulu mu, pa ja sam upravo pobjegao iz svog stana! -
Post je objavljen 23.08.2006. u 15:43 sati.