ljudi su prolazili izmedju nas...
kao dva stranca koji hodaju usporedo, razmak izmedju nas je bil taman toliki da su se normalno mogli
ljudi nailazeci iz suprotnog smjera nerazmisljajuci prolazili
kao izmedju stranaca...
odmicali smo polako , presla je taj metar i pol,
nasmijala se i uhvatila me pod ruku...
nosila je stikle, odzvanjale su sad ispraznjenim ulicama
'prosla je spica'
'to se samo ispraznio bus...' dodala je...
mahinalno smo pogledali prema stajalistu
ona se okrenula
'mislis da se nesot osjetilo?'
'ma ne , vec sam pomislio da si ljuta na mene' nasmijao sam se...
'nisam...samo... ' zstala je... i cvrste se stisla ruku oko moje
'ne poznajem bas sve ljudice onako koa...'
'ma zezam se ' prekidoh mucnu tisinu od 2 sekunde kja bi potrajala..
'a ti ne mislis da su pomislile nesto?'
'koja?'
'pa druga ' nasmijal ase..
'pa prva je imala dovoljno razloga prije da pomisli'
nasmijao sam se prisjecaju se ukradenih poljubaca iza ledja ...
'znas razmisljala sma o tome'
'i? '
'mislim da nije nista posumnjala'
stao sma za tren...
pogledao sam je ... "morala je obuci farmerke.."
'meni je onda licila na roditelja koji zmiri na jedno oko dok sazna da joj se sin/kci ljube sa nekim'
'ma nemojjjjjj meeee'
'necu...' odgovor je bio brzi nego sto ms aocekivao da cu reci
'ma bleso sve ti je igra'
hodajuci sam je privukao svojom rukom
'nikad se nisam igrao ' ozbiljno sam rekao , tiho ,
kao da zelim ublaziti ton svojih rijeci
'onda smo ludi'
'pa ja to znam...'
opet se razgovor pretvorio u caskanje mirno i vizljasto u isti mah
'a sto ti radis?'
'ispijam kavu i smijem se' najendm sam se vratio u neku daleku proslost
super bas mi s epije kava
sjela je preko puta mene u mali separe u jos manjem bistrou
'to si kao sjela preko puta mene?' nasmijao sam se pogledavsi njezinu nogu koja je bila pa skoro pokraj mene jer smo s ei ja i ona sklonili da ne budemo bas na samom kutu prema unutra..
rano jesenje sunce uporno je prolazilo i grijalo mali prostor kroz veliki prozor
svi separei su do prozora su bili zauzeti,
svi su zadovoljavali svoj voajerski djelicak duha i gledali kako ljudi slave poslednje dane sunca
'znas da ce grozdje jos malo pa biti zrelo?'
'kakvo grozdje??' okrenula se sad prema meni zacudjeno?
'ne znam, ali nemogu krenuti o tovjim nogama, niej fer 'nasmijal sam se...
'joooj nepopravljiv si'
rekla je pokusvajuci povuci nogu pod stol, ali nije uspjevala, sot zbog malao mjesta
sto zbog smjeha i mog odbijanja pomaknuti nogu
'nisi ferrrrrrr' rekla je glasom djevojcice skrivene duboko u njoj...
'nisammmm' rekoh i uhvatih joj nogu ispod stola i podigoh je na klupu separea..
'uffff' prosvjedovala je slabasno, dok joj je noga bila opustena i osmjeh odavao kako joj iniej tesko
dok su moji prsti prelazili vitkom nogom uvijenom u tkaninu pripijenu uz kozu
'a zamisli tek da je minica bila u pitanju' rekao sam kroz smijeh
'ma zamisli ti njega.. zamisli ti kako on razmislja...' nosic je dignut malo uvise
'ma nista ja ne zamisljam , ja sma samo rekao...'
'eh sad...kao da se ne poznamo...' pogledla me prijekorno..
'ok onda..' rekoh i ostavio sam nogu te je uzeh koa da cu je spremiti podf stol...
'samo probaj..'nasmijala se...
'zsto? pa zar nisi rekla...'
'nista ja nisma rekla...' upala mi je u rijec.. 'ja ne znam sto pricam dok si ti tu...'
pogledao sam je, pramen kose je skrivao jedno oko...
probao sam nesto reci...
nista sto bih rekao neib s emoglo usporediti s njom tad...
probao sam nesto reci ponovno.. ovaj put mogao sam pribjegao balasu...
'mislis da ja znam?'
'vis enego ja, pa ti meni mazis nogu'
'mazi i ti moju...' nasmijao sma se...
'pihhh dlakava je, ja samo glatke noge mazim...'
tu nisam izdrzao , balasevic je jos lebdio u oblacima... cekajuci...
'onda stvarno veliki izbor za mazenje....'
nasmijali smo se uglas ...
u glavi mi je samo vrtjelo
"reci joj ili ne.. mozda stvarno vrijedi vise ako se ne izgovori..."
ostao sam tako...
trenutak koji ostaje u sjecanju...
vratio sam se nazad u trenutku kad smo prelazili ulicu...
ruku pod ruku...
oslanjala se na mene, osmjehom smo ispratili bus koji je odvozio ljude svojim kucama
brigama, veseljima..
da li razgovarati uopce?
ne, ne moram valjda nista reci...
nadam se da Balas bio u pravu...
da neke rijeci vrijede tek kad se odsute...
evo mozda sam jos uvjek pod utjecajem jucerasnjeg filma...
tip se zaljubi u neku zenu, ona u njega
i onda ona naprasno,po njemu, postane hladna daleka i ne zeli ga vise vidjeti
onda on citajuci njezin dnevnik skuzi kako je to napravila smao zbg njega...
jer se zavjetovala ako njemu bude dobro da ce ga pustiti..
ma ovo samo htio reci da uvjek postoje dvije strane.. :)
i da z anekoga ovako se opisuju kave ;)))
Edit 1:
i malo je duzi post...
krenulo me , a svako malo su me prekidali...
i da moja pjesma dana... :