Marketing
Riječi, riječi
Mili moji, samo da znate koliko još talenata leži u meni, ne bi se iščuđavali ovim mojim kućnim izrazima koje vam tako nesebično rasprostirem po blogu. Ljuta ko leptir. Čeprpak. Žema. To je samo vrh brijega...
Kad sam stvarala nova prijateljstva na poslu u privatnoj firmi prije petnaest godina, družeći se intenzivno za radnog vremena ali i na neformalnim susretima zaposlenika, svaki dođoš, svaka generacija ispričala je svoje viceve, svoje poštapalice. Pa je nastala zbirka šatro izraza kojima smo se međusobno sporazumijevali. S godinama društvo se razilazilo, meni ostao samo veliki prijatelj i ujedno krsni kum mlađe Potočnice. Pa kad pričamo, upotrebljavamo iste one izraze iako se teškom mukom ili više nikako ne možemo sjetiti izvora te izreke ili vica. Kum je podrijetlom iz Čakovca, školovao se u Puli i Ljubljani, ja dovukla sisačke i studentske (ne nužno zagrebačke) dosjetke. Nama dvoma, a pogotovo mojoj potočničkoj obitelji, uobičajeno je biti ljut ko leptir. Mislim, zna se što to znači. "Otiš´o si, sarmu prob´o nisi." - ima li koga tko nije čuo za izreku? Svaka varijacija na tu temu samo obogaćuje naš izričaj ("Ideš? A sarma?!")...
Pa vicevi "J****š bejzbol.", "Mavo ti, ne mavo...", "Debelji – banda...", sve su to ostaci naše mladosti koje uporno provlačimo kroz ostatak života. I skupljamo još hrpu takvih simpatičnih izraza, po blogu, pamtimo ih iz TV emisija ili s reklama (fnje-fnje, fensi-šmensi, "Je l´ me netko tražio?"...). O poštaru koji zvoni dvaput – treba li što reći?!
Dragi i ja smo u odgoju Potočnica prvo upotrebljavali hrvatske književne riječi, te su curke znale samo za vezice, uže, zrcalo i sl. a tek posljednjih par godina obogaćujemo njihov rječnik izrazima pertle, štrik, špigl. Kućne izraze upotrebljavaju samo u domaćem, familijarnom krugu. Navikli smo pišulje i na razgovor isprekidan pjesmama koje sadrže riječi iz istog razgovora. Moja mlađa Potočnica svako malo sad zavapi: "Help me, Rhonda, help, help me, Rhonda." Slušate li nas, čut ćete i Bijelo dugme ("Za dan-dva, možda tri, možda sto...") i Balaševića, i Beatlese i sastav ABBA ("Daj mi money, money, money, must be funny...") i ... Mislim da mi djeca i na taj način podižu svoju opću kulturu. Ako su za Elvisa čule u crtiću "Lilo i Stitch", za "Labuđe jezero" u animiranom crtiću o Barbie, eto još jednog neobveznog i zabavnog načina kako upoznati glazbu i književnost ("Tko zna, ah, nitko ništa ne zna..."). Njima se to sviđa. Jednako tako, igranjem igre riječi Kaladont, Potočnice znaju i za riječi "ion", "akant", "ornament" i slične. Ja sam takve riječi učila od bake, rješavajući križaljke. I znala za riječi "ar", "ila", "at", "anali" i slične i prije nego sam ih čula u školi. Ili ih u školi uopće nisam čula.
Na sličan način, i ja na ovom blogu pišem onako kako inače govorim, prvo s nepoznatim ljudima a potom sa znancima i prijateljima...
Dobro. Dosta lamentiranja. Iskoristimo dan uživajući u suncu. Popodne već najavljuju promjenu vremena. Kiša. Duže razdoblje... Ovakvo blesavo ljeto ne pamtim. Bilo je svega, svakakvih vremenskih neprilika, a ničega ili vrlo malo toga po rezultatima rada. Da bar blog donosi zaradu, obogatila bih se, iha!
Pogled na moj omiljeni kafić, jutros:
Bonaca na moru, mir i poluglasna glazba.
Post je objavljen 23.08.2006. u 09:54 sati.