Ponedjeljak je bio mrak dan. Od 6:30 u jutro pa do kasno u noć imao sam sastanke. U utorak je bilo slično dvije trećine dana. U ta dva dana mojim životom prodefilirali su Mađari, Slovenci, Talijani, Austrijanci, Hrvati svih vrsta, bankari, brokeri, vlasnici tvornice pašteta, zastupnici tableta za uštedu goriva, dizajneri, geodeti i njihovi šefovi, veletrgovci razni, programeri, lijepe žene...moja lijepa draga ponajprije (ipak me čita pa moram to naglasiti :D )
Ovaj post sam zamislio kao neki post u nekoliko kratkih 'pričica' :)
1)
Bilo je lijepo i naporno proteklih nekoliko dana, pogotovo jer uz sav taj posao kupujem i treću kuću. Ganjam papire i zaokružujem financije a na kraju svakog dana padnem u krevet i skoncentriram se:
"Pomakni se!" zapovjedim u mislima svom malom prstu na desnoj ruci. Prst ni makac!
"Pomakni se ili ću te odgristi!" pomislim i prst se ipak jedvo pomakne. A onda padnem u nesvijest :)
2)
Večeras sam malo poletniji. Naime, iako je propao jedan vrlo lijep posao nije propao svijet. Ljudi su pristojno nazvali i rekli da im investitor ne da novce, zahvalili mi, isplatili moj dosadasnji rad i sve pet. Volim kad mi ljudi odmah 'u glavu' bubnu kako stvari stoje i drago mi je da smo na vrijeme zatvorili priču. Zato sam otišao do Drage i proveo jako ugodnu večer. Šećer na kraju dana bio je da sam brzo hodao pored Drage dok je ona trčala. Izdržao sam kilometar...ili ona sporo trči ili ja brzo hodam :D
3)
Propala je danas/jučer i jedna suradnja za koju sam bio i emocionalno zainteresiran. I ne, prevarili ste se, nema draga opasnu konkurenciju u nekoj obožavateljici, hehehe :)
Riječ je o jednom čovjeku koji mi je drag i kojem sam našao odličnu priliku. Čovjek je odličan dizajner i spojio sam ga sa svojim poslovnim prijateljem, vrlo bogatim čovjekom. Moj frend dizajner imao je priliku da ustali priljev vrlo dobro plaćenih poslova za koje ne bi morao utrošiti puno svog vremena. Prvi posao je nažalost bio test koji je zahtjevao dosta više truda no što se u početku mislilo. Moj prijatelj je bez najave poduplao cijenu svog rada kad je sve bilo gotovo i moj poslovni prijatelj mu je odbio platiti.
Šteta jer obojica su jedan drugom dobrodošli. Smiješno je kako Ego nadglasava razum, moj prijatelj si misli "ovaj će se obogatiti na mom radu a ja dobivam mrvice" i na shvaća kako je moj poslovni prijatelj do svega što ima došao svojim krvavim danonoćnim petnaestgodišnjim radom i stravičnom upornošću. I ne shvaća kako je dizajn jedne prezentacije samo promil u čitavom tom projektu u kojem sudjeluju Kinezi, Ameri, Australci, gomila naših firmi i programera i u kojem se vrti golem novac. Ne znam kako da objasnim frendu da je on u tom projektu samo jedan sitni atom, ma koliko dobar taj dizajn bio on je beznačajan u toj silnoj masi. Nažalost, svako je sebi jako velik i ja to poštujem, ali kad kritiziram polazim od sebe - iako sam skup nikad, baš nikad nisam naknadno povisio cijenu ako nisam unaprijed naglasio da je taj višak posla dodatni zahtjev. Za mene je dogovor svetinja i ako se slučajno prevarim u procjeni koliko trebam truda uložiti, pregrmim i odradim to i nipošto ne tražim više novaca. Na konto toga dobivam sve bolje i bolje poslove i ne razmišljam nikad na način: "zbog ovog mog programa moji poslodavci će zaraditi milijune!" već razmišljam otprilike "daj bože da zarade milijune - što njima bude bolje i meni će biti bolje!".
Šteta :)
4)
Četrdeset minuta sam danas vozio po Zelenom valu do ljudi da mi objasne zašto je propao posao. Četrdeset minuta za 500 metara vožnje! Dvanaest minuta sam vozio ono 100 metara od zapadne do istočne strane Mažuranićevog Trga! Nevjerojatno!
U katastru su mi rekli da za jedan obični pečat moram čekati tjedan dana, a žuri mi se! Trebam uvesti vodu u novu kuću prije no što asfaltiraju prilazni put - ako ga asfaltiraju prije vode morat ću prilikom dovođenja vode platiti razbijanje i ponovno postavljanje asfalta. Sa prijateljem dizajnerom već sam opisao probleme a problema je bilo još i više, bilo ih je danas previše ali to nije ono što sam vam htio reći.
Htio sam vam reći da sam danas bio sretan! Jako sretan, čitav dan mi osmijeh nije slizio s lica, ni u prometnoj gužvi, ni na sastancima, niti dok sam čitao smsove i mailove pune loših vijesti...
Sretan sam tako već nekoliko dana, mislim da sam opet onaj stari najdraži moji :-)
5)
Sad ću vam reći zašto je financijski dobro biti sretan ;) Šećer na kraju, ne? :)
Dakle, prelazio sam prije neki dan srednji most, onaj od Ine do NSB-a, onaj pored Bundeka. U desnoj traci na novom semaforu kraj Bundeka bili su radovi i svi smo se postrojili u jednu kolonu na lijevoj traci. Ispred mene je bilo pet, šest automobila, od kojih jedan autobus i jedan kamion.
Čim smo prešli raskrižje ja sam se premjestio na desnu traku i krenuo preticati kolonu, kad li sam pri sredini mosta ugledao plavo rotirajuće svijetlo i neke čunjiće i znak da se moram ukloniti u lijevu traku!
Procjenio sam da ću stići i stisnuo sam gas do daske i pretekao čitavu kolonu i ubacio se lijevo prilično daleko od čunjića. A onda sam shvatio da je unutar čunjića policijsko vozilo! Koja luda zasjeda! Cajci su postavili čunjiće oko svog auta, postavili znak i čekali ovakve bisere kao što sam ja. Prvi put u mom životu su me uhvatili u prekršaju, inače imam lud osjećaj za cajce, radare i kamere - skoro uvijek vozim nešto više od dozvoljenog ali me nikad nisu uhvatili!
Na tom mjestu nikad, baš nikad nisam vidio kontrolu a svakodnevno se ovuda vozim i kad sam shvatio kako su me nasanjkali počeo sam se smijati ko luđak. Znao sam da me je cajac sa laserom ulovio u petnaestak km/h većoj brzini, vidio sam to po njemu, trijumf na njegovom licu bio je izraz pobjede. Drugi je policajac već mahao da se sklonim u stranu a meni je sve to postalo još smiješnije i sad sam već urlao od smijeha, što je cajac sa radarom opazio i počeo se smijati. Sekundu poslije to je opazio i ovaj drugi cajac i čovjek se presamitio od smijeha, a ja sam skrenuo desno, uredno sparkao auto i uključio sva četiri žmigavca...
"Hahahahahaha...vašu vozačku i prometnu molim....ajojhahahahaha" jedvo je disao cajac.
Stišao sam muziku iako smo je nadjačavali smijanjem i nekako se mašio torbice sa dokumentima.
"Evo vam...moju...ahahahahahaahaha....vozačku....ahahahahahahaha...a prometnu držim u drugom prrrretincuhuhuhuhuhuhuhjooj!" Suze su mi išle niz lice od smije a bogami ni cajac nije baš nešto proučio dokumente, samo ih je otvorio i skoro odmah zatvorio. Vratio mi ih je, a to je meni bilo tako luđački smiješno da sam se počeo smijati još jače pa mi se cajac pridružio i primio se za trbuh.
"Samo da se ne upiša" pomislio sam i tek tad pukao do kraja, sve me već boljelo kad je on podigao glavu i posljednjim snagama me pitao:
"Jeste li što pili?"
Ošamućeno sam ga pogledao, na nanonsekundu se uozbiljio i izgovorio jedno odriješito "Ne!" i nastavio se smijati ko da gledam inspektora Clouseaua glavom i bradom! A cajac mi je mahnuo i zaželio laku noć...
Toliko zasad, voli vas Ddadd :)
Post je objavljen 23.08.2006. u 12:12 sati.