Odsutnost u kojoj prozreno donosimo zaključke
dok naša plutajuća tijela vise s prozora,
nisu nimalo zabavnija niti drugačija od pištavih
lonaca zaboravljenih na špaheru u podne.
Borim se s mišlju u kojoj kraljuje ispraznost.
Ograničenih vokabulara, sramimo se knjiga.
I ne tište nas problemi malog intelektualca
koji je zapeo verući se po stablu,
a kojeg triput tjedno spašava centralna garda vatrogasaca.
Hoće li mene itko spasiti kad poželim zapeti?
Junaci su postali izumrla vrsta, a ono malo što ih ima
su se pretvorili u hibride koji spašavanju krive ljude
na krivim mjestima.
Hoću li postati sama sebi junak i spasiti se?
Zapela sam na broju 3 i 6. Broj 6 je prekinuo
komunikaciju s brojem 3, a bez broja 3 se ne može.
Čekam da me prizemlji, nešto.
Hoću li se prizemljiti iako su navigacijski uređaji u kvaru?
I hoću li zasvirati jazz kad za to dođe vrijeme?
Ne vjerujem....ali vjerujem da
iskustvo je ono što dobijem kad ne dobijem ono što želim.