Marketing
Ja sam dobro...
''Budi kao izvor što se prelijeva, a ne bunar u kojem stoji uvijek ista voda!''
Uvijek sam mislila da je zapravo u krivu: opasno je prelijevati se, jer tako možemo preplaviti tlo gdje žive nama dragi ljudi, potopiti ih svojom ljubavlju i zanosom. Tako sam cijeli život pokušavala biti bunarom, nikada ne prekoračivši granicu svojih unutarnjih, nevidljivih zidova. A onda sam, nikad neću znati zašto, počela paiti od sindroma panike. Pretvorila sam se baš u ono što sam se toliko trudila izbjeći: u vrelo koje se izlilo i poplavilo sve oko mene.
Zašto mi se to događa? Što nije u redu? Najviše se bojim toga što nije prvi puta... i bojim se rutine. One grozne stvari u koju se kad tad svatko uvuće. Sada sa sigurnošću mogu reći da mi baš to fali. Postala sam hrabrija i suočila sam se sa tim strahom, kao da ga želim ponovo. Kao da želim sebi nanjeti bol koju sam prije nanosila drugima...koju sam nanjela njemu. To mi je bilo veliko i lijepo iskustvo, ali kako se ljudi mjenjaju i ja sada krećem u potragu za pustolovinom. Znam koliko to ograničenja donosi, ali potrudit ću se. Ne zbog nikoga, nego zbog sebe. Želim ponovo ući u tu surovu rutinu. Želim se voziti tramvajem, želim kupovat pljuge u prolazu, želim izlazit gdje god znam, nalazit se sa svojim kokama na trač partyjima, želim imati dečke samo za jednu noć....ma sve. Želim hodati ulicama ove suvajverske Dubrave, stajati na kiši....želim vikati na sav glas da sam dobro, da mi ništa ne fali, da sam sretna. I samo još želim da svi to znaju... Matea je prešla preko svega i nastavit će živjeti kako je prije živjela a sad već polako zaboravila... no naučit će...
Post je objavljen 22.08.2006. u 21:41 sati.