Zašto se Maggie mora u sve petljati? Znam da to nije dobra ideja, znam. Nije da imam loš predosjećaj niti išta slično, ali… Imam loš predosjećaj. Taj «razgovor» između Lujize i mene bi mogao završiti kobno. Mogle bi se poubijati. Zašto se Maggie uvijek mora u sve petljati? Ne znam zašto, nikada neću saznati. Ali baš zbog toga ju volim. Zato što mi želi pomoći da budem dobra s osobom koju svi mrze, a ponajviše ja. Volim ju zato što uvijek izvodi gluposti, volim ju zato što me zadirkuje, što se smije sa mnom, plače sa mnom… Ali zašto se Maggie mora u sve petljati? Lujiza mi je uništila sve što sam imala. Djetinjstvo, obitelj, sreću… Sve. Ubila je Matta i Jane, ljude koji su me podigli, odgajali, stvorili od mene ono što sam sad. Lujiza me proganja, želi me ubiti, uništiti, izbrisati s lica zemlje svog najvećeg neprijatelja. A nisam joj ništa skrivila, samo sam joj kći. Ne mogu biti s njom u dobrim odnosima. Ne mogu dok me proganja i želi me ubiti. Lujiza i ja nikada nismo razgovarale, ne zapravo. Mi jesmo razgovarale, u onim trenutcima našeg susreta. Ali nisu to bili razgovori kakve bi majka i kći trebale voditi. Nismo razgovarale o školi, ispitima, profesorima, dečkima, odjeći, ocjenama, prijateljima, Maggie… Razgovarale smo o smrti, o Innocent, o zlu, o boli, o pridruženju… To je sve što Lujiza želi od mene, da joj se pridružim. Mogu li to? Znam da mogu. Želim li to? Nisam sigurna.
-Maggie, zakasnit ćemo na sat.-rekla sam vrteći svoju najdražu ogrlicu oko kažiprsta.
Cupkala sam nogom i coktala jezikom stojeći nasred hodnika.
-I, možeš li to učiniti, Draco?-pitala je Maggie naginjući se k Dracu.
-Pa, ne znam, vidjet ću…-mrmljao je Draco zureći… Pa svakako tamo gdje ne bi trebao. Crkavala sam od smijeha, ali Maggien šarm je uvijek palio.
-Ali, Draco, to je meni jako hitno.-rekla je Maggie napućivši usne.-Možeš li porazgovarati sa svojim ocem?
-Da, vjerojatno mogu…
-Jer, znaš, kad bi Voldemort upoznao svoju kći, tvoj otac bi dobio veliki bonus kod njega, a ti… Ti bi dobio veliki bonus kod mene. A to svakako ne bismo htjeli propustiti.
-Da, to svakako ne bismo htjeli propustit…-rekao je osupnuto Draco.
Maggie ga je cmoknula u obraz i okrenula se te došla do mene. Draco je zbunjen stajao držeći se za obraz. Kad smo zašle za ugao Maggie i ja smo se previjale od smijeha. Trebalo nam je najmanje nekoliko minuta da se smirimo.
-Dobro si ga sredila, Maggie.-rekla sam.-Daj petaka!
Pljesnule smo se rukama još uvijek se smijući ko lude.
-Draco je uvijek bio slab na tebe.-rekla sam.
-Yap.-nasmijala se Maggie.-I na poljupce. Rijetko ih dobiva.
McGonagallca je oduzela 20 bodova Gryffindoru zato što smo kasnile. Koza! Ali nije nam smetalo. Znale smo da će naš, zapravo Maggien, plan uspjeti. Nakon dva dana, Draco nam je javio da je njegov otac sve sredio. Za nagradu je opet dobio pusu od Maggie. I, da, lord Voldemort i Lujiza Brown će napokon upoznati svoje kćeri.
Amanda Harrison
Post je objavljen 22.08.2006. u 20:51 sati.