Obećao sam Bać Ivi pokazati kako Talijani piju vodu s đerma u Tucingradu, pa eto vidite i vi drugi. Voda kao voda, rekli bi mi domaći šokci, pa se i ove djevojke (iz KUD-a „Šokadija“ iz Batrine koje stoje pored bunara) čude što su stranci toliko začuđeni što je voda tako hladna i što je izvrsna okusa. U okolici sela brojni su izvori pitke vode. Čim negdje malo dublje zakopaš, eto ti vode, pa su već dvojica napravila i male ribnjake. „Bella aqua!!“-govori Talijanka, drugi fotografiraju, treći naganjaju patke, a četvrti listaju turističke prospekte kako bi shvatili gdje se zapravo nalaze. Prevoditeljici se baš i nije radilo, pa iako se domaćin dr. Antun Tucić pošteno preznojio i napričao, ona nije jednu petinu rečenoga prevela, nego je lupetala neke jednostavne fraze i jedva čekala da tih tridesetak Talijana sjedne u autobus i ode na ručak u Radinje. Prije više godina radio sam na moru i silom prilike morao se služiti engleskim, talijanskim i njemačkim jezikom. Nije bilo lako, ali ja sam se tada odlično snalazio (da sam ostao još godinu, dvije, govorio bih super). Pomislih kako je to promašaj kad se takva osoba zaposli na takvom radnom mjestu (prevoditelja i vodiča). Taj dan u Tucilandu nije zaslužila plaću, ali mi joj nećemo zamjeriti nego ćemo eto samo svima reći na Internetu. Ovi Talijani su me podsjetili na one koje sam ja opsluživao u autokampu. Nisu to neki bogataši, nego klasični „građanski srednji sloj“, što bi mi rekli „to su ljudi slični nama, radnici pa i seljaci“ koji poštuju svoje folklorne običaje i pronose ih po svijetu. Tuco me pitao kako se kaže „dobar dan“ na talijanskom. Rekao sam mu „bonđorno“ i upalilo je.
Post je objavljen 22.08.2006. u 15:12 sati.