Vratila sam se prije 10-ak dana s mora (imam osjećaj kao da je bilo prije mjesec dana) i ove me godine vrijeme zeznulo na moru. Dobro, ne tako strašno kao prošle godine, ali dovoljno da dođem 4 dana ranije kući. A ja jako volim more, i sunce, i godišnji i ništa ne radit. Ali sam zato u tih 10-11 dana naučila puno o životu, toliko puno da bih svim škrtim hvatima pomogla da svake godine idu na more.
Naime; bila sam na moru s najškrćom osobom ovih područja, a možda i šire: mojim bratićem! Jel vjerujete da taj u 11 dana nije potrošio ni kune (barem mi ne vidjesmo) ?!
Uvalio za prijevoz. Ajd dobro, idemo ja i Lube, ima mjesta, povest ćemo ga. Ali morali smo ići u selo 10km izvan puta po njega.
Putem sam ga nahranila i dvaput napojila.
Nije se ponudio uhvatiti za novčanik ni jednom.
Na moru je imao tri kuhana obroka dnevno (moja mama kuha) i pio pola gajbe pive dnevno, ali ako nema toga i sve ostalo dolazi u obzir.
Nije se ponudio ni kupit kilu kruha u trgovini.
Ide s menom u trgovinu, pa me žica sladoled, hladni čaj…, jadno!
Ja i Lube smo na 2-3 dana skoknuli kod kumova, za to vrijeme se bratić uvalio mojim roditeljima i išao van na večeru s njima. Sponzorirali moji starci.
Odlučili smo ranije ići kući jer su najavili za vikend neko fuljavo vrijeme, pa smo javili bratiću da sutra idemo kući, a on je tada bio kod prijatelja u susjednom selu, pa nas je lijepo zamoli da ga spakujemo i u jutro dođemo po njega. E, tu sam popizdila!!! Dobije puni pansion, navažamo ga okolo ko majmuni (valja nije primjetio da na mome autu NEMA znaka TAXI!!!), još da ga i pakujem!!! Svima nam je zadnje veče digao živac, al ipak smo prešutili. Zaključili smo da nema smisla se svađati zadnje veče, i otišli po gospodina da se sam spakuje. Skužio je da je atmosfera napeta zbog njegovog izvoljevanja, i zbunjeno pita: „a u čemu je problem“? Prijatelj mu ostaje još par dana i vraća se autobusom, on je htio još ostati, ali ipak će ići s nama (da, autobus treba platiti, a i ne daju ti jesti ni piti, niti te do vrata dovezu).
U povratku smo ponovili sve što i na dolasku. Opet nisam ni lipe njegove vidjela.
Da razjasnimo, nisam ja očekivala da on meni išta plaća, već da se radi reda ponudio samo, ništa!
Al neka, nasjela sam jednom, drugi puta teško.
A mogli bi pomoći u realizaciji socijalnog programa, i svi povesti sa sobom jednog škrtog Hrvata, jer kako bi oni inače vidjeli mora!
Post je objavljen 22.08.2006. u 14:49 sati.