Naime, postoji mogućnost da sam jednostavno postala preodrasla za ovo pisanje bloga. U tajnosti mi je prošao još jedan rođendan, skupa sa godišnjicom skladnog odnosa mene i moje željezne kuglice, od kojeg sam bila toliko udeprimirana, da se nisam mogla prisiliti čestitati sama sebi javno ovim putem.
Golemi dio depresije uzrokovan je završetkom godišnjeg odmora, a razlozi za produljenje iste i dalje se uredno nižu, konkretno:
- znam pouzdano da sam napisala i više nego solidan početak opisa godišnjeg odmora, a nakon toga mi ga je vjerojatno pas pojeo, jer ga više nigdje nema;
- spajanje godišnjice i rođendana nikad ne dovodi do dva poklona ili jednog koji vrijedi ko dva, što je sranje;
- u svezi s godišnjicom, već godinama me tišti jedna mračna tajna, koju vam možda, ali samo MOŽDA, uskoro ispričam (ima veze s kurvalukom i životom u laži);
- grozna inertnost je dovela do toga da nisam čestitala rođendan svojem blog-kumčetu, dok ono meni je, a još ne zna ni pričati više od 'blje-ga-ga-frrrrr' - malo je reći sram me bilo...;
- ovo će zvučati potpuno lažno, ali moja mala sestra je mađioničareva pomoćnica i sada levitira i biva prerezana na dva dijela negdje nedaleko sjevernog pola, a ja ne volim biti odvojena od nje, iako mi užasno ide na živce, pa iskoristim svaku takvu priliku da se odmorim;
- sam pogled na nepostojeći dizajn ovog bloga tjera me na povraćanje, a isti efekt ima i svaki pokušaj upoznavanja sa čudesnim svijetom html-a, u svrhu izbjegavanja prvog povraćanja, dakle, moglo bi se reći da sam u škripcu (kad sam bila mlada i energična, još mi se i dalo, sjećate se ovoga?) - s obzirom na to da je Đezika iskoristila ideju natječaja, meni preostaje samo da skupim hrabrost i obratim se jednom od bloghaerovih dizajn-gurua i užicam nešto od njega;
- kompjuter na poslu mi je kompletno crk'o - kad kažem ˝crk'o˝, mislim ˝restarta se sam od sebe po vlastitom nahođenju i u nevrijeme za korisnika Jezdimira˝ (hm, počinjem uviđati gdje mi je nestao moj genijalni početak opisa godišnjeg);
- s bloga je potpuno neprimjetno nestalo bar 50% ljudi koji nisu smjeli otići, a neki se nikad nisu vratili na svoju staru frekvenciju pisanja (iako su tvrdili da budu);
- jesam li spomenula da mrzim svoj 'dizajn';
- uvijek kad mislim da u kolovozu neće biti posla, bude ga nemalo;
- jesam li spomenula da sam godinu dana starija?
Dok porazgovaram s psom oko onog pojedenog teksta, vi pročitajte, ako već niste, zadnji tekst ovog autora na Bestseler-u, okulističku tragediju 'U ordinaciji dr. Drpiparića'. Priča je potpuno istinita. Možda mrvicu karirkirana. Ali samo mrvicu.
P.S. Nemam psa.
P.P.S. Guzonjo, sretan ti rođendan sa zakašnjenjem. Ostani mali, nama velikima je skroz bezveze.
Post je objavljen 22.08.2006. u 14:04 sati.