Ne znam zašto me ostavljaš. Na stotine mojih mladenačkih snova bačeno je u vjetar. O, mili Johne, zašto me nisi volio? Za mene si bio slamka spasa u ovom okrutnom svijetu. Vjerovala sam u tebe, u tvoju ljubav, u prazna snatrenja potaknuta ženskom strašću! Sada umirem kao ptica koja u hladnom željeznom kavezu sanjivo pruža pogled na obale novog svijeta gdje rajske ptice oblijetavaju nad plavim horizontom a kristalno se more ljeska na podnevnom suncu. Gdje su oni dani kada sam te držala u svom toplom naručju i milovala ti lice opaljeno suncem? Gdje su poljupci koji su počivali na tvom mekom čelu u obliku pastelnog traga ruža za usne? Ničeg više nemam, mili Johne, a ti imaš sve. Živjela sam u strahu da te ne izgubim, brižljivo poput mlade majke koja trči za svojim djetešcom pratila svaku tvoju kretnju. Da si me volio sad bi pored sebe imao malenog anđela koji bi motrio nad tobom i poljupcima posuo tlo po kojem si kročio, ti pijani bludniče! Učinio si od mene nesretnu ženu, a zatekao si me tek kao naivno dijete što se gušilo u neostvarivim snovima.
Post je objavljen 22.08.2006. u 13:36 sati.