Marketing
grounded
Evo, čak mjesec dana sam se odmarala od tog godišnjeg, i nisam se zamarala s pisanjem postova, samo sam tu i tam koji komentar ostavila... a pošto smo se moja draga silence i ja dogovorile nekim spiritualnim putevima oko pisanja, evo, nek ti bude 
trenutno uživam u kavi koja ubiti uopće ne liči na kavu nego neku zmešotinu koja se ni neče zmešati jer je hladna... i mislim si kak za niti 2 tjedna počinje škola i nemrem vjerovati da se tomu veselim (prvi put u životu, bar mislim), ali se ne veselim školi ni ljudima s kojima se budem srela, pogotovo ne iz razreda jer mi apsolutno niko ne fali... sorry ljudi, al stvarno mogu bez vas... veselim se zbog činjenice da budem mogla van, jer mi je mama u subotu kad sam se vratila doma objasnila da mi je to bil zadnji izlazak do kraja praznika... naime, kasnila sam jebenih POL SATA, al dobro, nisam baš ni prisebna bila... 
i baš mi je zato čudno kaj sam si zapamtila kaj je rekla.. al nema veze... dosadno je meni doma, al njima bude naporno s menom... možda shvate...
i jedna pjesmica koje se moja seka sjeti dok joj seru doma, a uvjerila se, baš kak i ja da dok ti starci il bilo ko peru mozak, il bar pokušavaju, korisno je biti tiho i ponavljati si neke stihove... pa nek si gamad misli kaj si hoće 
If I am silent then I am not real
But if I speak up then no one will hear
If I wear a mask theres somewhere to hide
Silence is golden
I have been broken
Safe in my own skin
So nobody wins
If I raise my voice will someone get hurt
And if I cant feel then I wont get touched
If no truths are spoken then no lies can hide
Silence is golden
Nobody gets in
Safe in my own skin
So nobody wins
Did you hear me speak
Do you understand
Did you hear my voice
Will you hold my hand
Do you understand me
Wont someone listen
Nobody gets in
My bodys a temple
But nothing is simple
Silence is golden
I have been broken
Something was stolen
Safe in my own skin
ponavljam, korisno je... ostanu bez texta prije nego shvate da bespotrebno seru
Post je objavljen 22.08.2006. u 12:48 sati.