Marketing
Jednog kišnog dana
Jedna epizoda s nedavno okončanog godišnjeg odmora. Naime, jedan možda običan susret može me naučiti toliko toga. Upoznao sam, naime, franjevačkog svećenika, koji je prije godinu dana prešao svoju 90-tu. Kada smo se upoznavali, on je zapamtio moje ime i prezime iz prve (iako je prezime neobično za ove prostore). Nakon sat vremena razgovora taj je vitalni gospodin ispalio moje ime i prezime ostavivši me bez riječi. Mislim, pa ja nakon što se s nekim rukujem i upoznajem već sljedećeg trenutka ne znam kako se ta osoba zove.
Naš razgovor je bio običan, a domaćin se trudio da opravda taj epitet nudeći me svim i svačim samo da se dobro osjećam u krilu samostana. S tim me svećenikom upoznala blogerica Hope (zašto ne pišeš?) i hvala joj na tom poznanstvu. Naime, sutradan, kada sam došao s plaže, pogledao sam ima li kakvih sms-ova ili poziva (mobitel nisam nosio na plažu) i vidio sam jedan nepoznati broj, pa onda i sms koji mi je Hope poslala – „mogu li dati tvoj broj ocu D.M.?“ Već mu je dala i već je zvao. Kako je kišilo pozvao me opet, jer su mu bile zanimljive neke moje ideje. Još jedan ugodan razgovor i deseci malenih detalja koji su mi se urezali u pamćenje. „Vidimo se sljedeće godine i piši“, rekao mi je kao nekom starom prijatelju. Mislim, ja se nađem u dramama da ne znam što ću sa sobom, a on, blizu stote razmišlja o sljedećoj godini. Koliko sam naučio i može li se iz dva sata razgovora otvoriti još jedan horizont i brži put do izvora s kojeg pijem možda i sam nisam svjestan.
Ljubim 
Post je objavljen 22.08.2006. u 07:06 sati.