Marketing
Je li se znalo?
Još jedno pitanje! Na žalost, vrlo ružan povod, ali ovo se pitanje mora otvoriti, postaviti i na njega se mora tražiti odgovor. A evo o čemu se radi:
"24 sata" je neki dan objavilo tužnu vijest, objavile su i Sportske:
Mladi sportaš (13) umro nakon treninga
Antonio Pavlinić (13) počeo se gušiti dok se tuširao i iako mu je pomoć brzo pružena, pao je u komu te preminuo
Višestruki prvak Hrvatske u stilskim vježbama u taekwondou, 13-godišnji Antonio Pavlinić, preminuo je u četvrtak prijepodne u KBC-u Rijeka na Sušaku. Mladi prvak koji je u svom kratkom životu skupio više od stotinjak medalja od treće godine bolovao je od astme. Usprkos tome zavolio je taekwondo kojim se bavio od šeste godine. Imao je crni pojas drugi dan, a na svim turnirima na kojima je nastupao uvijek je zauzimao prvo ili drugo mjesto. Njegovi suparnici nerijetko su bili desetak godina stariji od njega.
Tragični događaj koji je rezultirao smrću ovoga velikog sportaša zbio se prošlog tjedna u srijedu navečer. Antonijev taekwondo klub Trnje nalazio se na pripremama u Crikvenici. Zadnjeg dana priprema, nakon demonstracije vještina samoobrane, Antonio se tuširao, kad je najedanput ostao bez zraka i počeo se gušiti. Iako je uz pomoć bavljenja taekwandoom naučio pravilno disati, to mu nije pomoglo. Njegov trener Vlado Požežanac odmah mu je pomogao i brzo ga odveo na Hitnu pomoć u Crikvenicu, gdje su dječaka uz pomoć adrenalinske injekcije i reanimacije uspjeli oživjeti. Iako mu je bilo bolje te je mogao normalno komunicirati, odlučeno je da se vozilom Hitne pomoći odmah prebaci u Rijeku. Na putu prema Rijeci Antoniju se stanje ponovno pogoršalo. Ostao je bez svijesti i liječnici su ga još jedanput morali reanimirati.
Hitna pomoć vrlo brzo je stigla u riječku bolnicu, gdje je dječak ponovno uspješno reanimiran. Na žalost, ovog puta mozak mu je dugo vremena bio bez kisika i bili su mali izgledi da će se oporaviti. U subotu ujutro liječnici su na dječakovu mozgu primijetili oteklinu i hitno ga operirali. Usprkos svom njihovu trudu dječaku nije bilo ništa bolje. Moždani tlak mu je bio 4-5 veći od normalnog. U ponedjeljak je obavljeno desetak vrsta neuroloških pretraga koje su pokazale da mu mozak više ne radi, da bi u srijedu nalazi magnetske rezonance pokazali kako je nastupila klinička smrt, tako da je ova mlada nada hrvatskog sporta preminula u četvrtak prijepodne.
Strašna i tužna vijest, ali i povod za postavljanje pitanja. Kao prvo želim reći da mi ne pada na pamet tražiti tko je kriv, da li se je moglo ovo ili ono. Krivim sudbinu, krivim zlu sreću, krivim Boga ...
Pročitavši ovo zamislio sam se - može li se ovo ponoviti? - MOŽE! Može li se ovo spriječiti? - najčešće NE MOŽE! Pa zar ćemo i dalje riskirati mlade živote? Što učiniti? Kako to spriječiti?
Svi naši sportaši prolaze nekakve (namjerno kažem nekakve - jer stvarno ih ima raznih) liječničke preglede na kojima se utvrđuje zdravstvena sposobnost za bavljenje nekim sportom - pa tako atletika ima jednu vrstu pregleda, nogomet drugu, a borilački sportovi trebali bi imati neku svoju specifičnu vrstu pregleda.
Kada kažem specifičnu, onda mislim da treba voditi računa o svim onim mogućim udarcima, blokadama, padovima, skokovima, da sve to ne "sjedne" na već oštećeno mjesto. Što su to moguća oštećena mjesta - dakle, to su svakako unutrašnji organi, a najizloženija je jetra, slezena i bubrezi, pa onda oči, pa cijela glava i vrat, pa zglobovi, pa kosti ... pa sve. Svugdje udarac može sjesti.
A što se može desiti - krvarenje iz nosa je najmanja stvar, ali ukoliko su kosti slabije - eto lomova, ukoliko je jetra osjetljiva - eto pucanja i jetre, ali i slezene, eto i izbjanja bubrega i prestanka njegove funkcije, eto zastoja u radu srca, pa tu su onda oči i opasnosti od sljepila, pa onda potres mozga, pa pucanje krvne žilice u mozgu ... joj, što još sve ružnoga ne bih mogao nabrojati.
I sada postavljam pitanje - tko sve to može pregledati, utvrditi da je svaki taj dio zdrav i spreman na povećane napore, udarce i opterećenja. Taj pregled bi trebao biti kao za astronaute.
I što učiniti, kako znati da će neki dječak nakon tuširanja dobiti asmatični šok i grč pluća te blokadu rada pluća, zastoj srca, kako znati da će se desiti ovo ili ono, kako znati?
Nikako, i realno - nemoguće je takvo što utvrditi i znati. Ali, ako je nemoguće, čemu maltretirati djecu, trošiti novce i hoćemo li ukinuti liječničke preglede? Naravno da nećemo, ali i te i takve liječničke preglede treba shvatiti vrlo ozbiljno, a ne klinca poslati kod njegovog školskog liječnika da mu napiše potvrdu, onako ko ispričnicu - da je sposoban bavti se nekim borilačkim sportom.
E, sada na scenu nastupaju savezi borilačkih sportova, u stvari vrijedi za sve sportske saveze, koji se moraju povezati sa stručnim i posebno osposobljenim liječnicima (kojima neće zarada biti na prvom mjestu - već dobrobit sporta i sportaša) i maksimalno moguće, ali realno sagledati koji pregledi najviše pokrivaju otkrivanja nekih "slabosti" i nakon kojih i kakvih pregleda specijalist sportske medicine s velikom sigurnošću moće reći da je ili nije netko sposoban baviti se nekim sportom.
I na kraju - koje su i čije odgovornoti (NE krivnje!, već odgovornosti!).
- Prva i najvažnija odgovornost, ali i briga je na roditeljima, koji iskreno moraju reći liječniku s čime im se sin ili kćer planira baviti. Pa onda ne tražiti preko veze "samo jednu običnu potvrdicu" već tražiti pregled kod stručnog specijaliste sportske medicine.
- Sljedeći na redu su sprtski savezi, koji u suglasju s medicinskom strukom moraju točno definirati koje su to opasnosti i izloženosti. Medicinska struka mora reći koje su to moguće posljedice i što je određenom opterećenju, udarcu, pokretu kontraindikacija. Temeljem svega toga definirati koji, koliki i kakav liječnički pregled treba sportaš proći da bi dobio dozvolu za baviti se tim sportom, ali i koje i kakve te u kojem obimu preglede obavljati periodično.
- Treneri su ti koji moraju osigurati poštivanje procedure - dakle, biti sigurni da je klnac prošao pregled, da je dobio liječničku suglasnost i da je i trenutno zdrav i sposoban za treniranje ili nastup. Osim papira, trener treba i znati struku - kako se zagrijavati, kako postepeno povećavati opterećenje, kako pravilno učiti, a da ne dolazi do ozljeda, kako pravilno klince učiti nekom sportu. Ne smije si trener dozvoliti nikakva popuštanja u svemu ovome. Odgovornost je prevelika i trener si ne smije dozvoliti nepoštivanje propisanog.
Rizici su preveliki, posljedice, na žalost, mogu biti kobne.
Post je objavljen 22.08.2006. u 01:19 sati.