Meni je drag ne samo zbog prelijepoga cvijeta već i zbog mesnatih zelenih "balončića" koji ga drže na površini.
Zemlja podrijetla: Južna Amerika.
Odgovara mu tropska i suptropska klima gdje uspijeva cijele godine.
Razmnožava se sjemenjem i izdancima koje pušta "majka biljka".
U povoljnim klimatskim uvjetima izuzetno se brzo razmnožava i pokriva vodenu površinu svoga staništa.
U mene uspijeva (premda ne odveć bujno) u jezercima i malim vodenim vrtovima - posudama.
U Šantićevoj Emini, pjesmi koju je voljela moja mama, pominju se zumbuli,
dakako ne oni - vodeni.
EMINA
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S' ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kada šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!
Ja joj nazvah selam al' moga mi dina
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti džule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njom crko'!...
Aleksa Šantić, 1903
I dok "kopneni" zumbul opojno miriše, vodeni nema mirisa.