Vratila sam se. Sada mi opet vežu ruke i uče me jesti iz zdjelice.
Možda se čine glupima ti razgovori ali ja znam čitati između redaka. Mislim da znam da možemo i drugačije komunicirati. Pa glupe razgovore bacam u koš. Ili čitam između redaka. Nekome je bacanje u Manduševac priglupa pizdarija koju rade samo srednjoškolci meni je to nešto što će mi uvijek staviti osmijeh na lice.
Blokirao me malo Zagreb i nestalo je opuštenosti. Ali sve se da vratiti. Osim onog što je nepovratno izgubljeno. Ha!
Stanje unutar ljuske nema veze sa orahom do mene ali utječe na njega.
Je li večer puna razgovora, obilaska birceva i casina življenje ili gubljenje vremena?
Post je objavljen 21.08.2006. u 19:47 sati.