ne znam odakle ova ljubav
što traje i traje
ne znam
još ne znam
krenuti dalje
možda čak ni ne želim, priznajem
navikla sam voljeti ga
navikla sam voljeti
tu svoju naviku
da ga volim
"po ležaju svome u noćima
tražila sam
onoga koga ljubi duša moja
tražila sam ga, ali ga nisam našla
ustat ću dakle i optrčati grad
po ulicama i trgovima tražit ću
onoga koga ljubi duša moja:
tražila sam ga, ali ga nisam našla"
jer ne znam, više ne znam
gdje je
kamo je zamaknuo
utihnuo
nestao
ne znam, više ne znam
tko je
što je to od njega postalo
ali ga... volim
iako uvijek samo odlazi
zaustavite ga, ljiljani!
prišapnite mu riječi ljubavi
sve one što sam ih pokopala
duboko u sebi
zaplašena njegovim odlukama
njegovim nečitljivim očima
kažem da ga volim,
a nisam mu to doviknula
glasno i prkosno
dok je odlazio tisuću i prvi put
spuštene glave(po prvi put)
prema nekoj dalekoj budućnosti
meni nepoznatoj
"ostala sam bez daha kad je otišao
tražila sam ga, ali ga nisam našla
zvala sam ga, ali nije se odazvao."
nekad sam i ja bila cvijet šaronski,
ljliljan u dolu...
sada cvjetaju drugi
koje zaklinjem:
ako vide dragoga mog
nek mu prišapnu samo
da sam bolna od ljubavi
Post je objavljen 21.08.2006. u 19:29 sati.