svi se spremaju nekamo otici.
probudis se
stopala stepaju makadam makadam
pod je vec sasvim hladan
i pola je tri
kazaljke sve teze i teze putuju kroz smece:
ja nemam fosforne ruke
netko se vani, opet i opet
penje uz smrznuti zid.
kazaljke su sretne, zaljubljene redovnice
kojima je bog, u polusnu
u svakome krugu
obecao po jedan dug, uznojen poljubac.
kada se sestre, crno bijeli domino beat
poljube i sklope
prasina misli na prasinu
pucina potone jedan korak
Post je objavljen 21.08.2006. u 19:02 sati.