u epizodi:
KARTONSKE KUTIJE
Šetuckaju Micika i Mucika od izloga do izloga i kaže Micika:
- Daj, Mucika, nađi mi već nekog poštenog, pristojnog, pristalog i privlačnog muškarčinu! Još malo i ponovo će mi himen izrasti!
Kaže Mucika:
- Gle, eno tamo jedan primjerak, sjedi u kafiću. Znam ga, možemo mu se uvaliti. Ne znam doduše kako se zove, ali baš je simpatičan, srdačan, susretljiv, a i seksi. Nije ni oženjen nit' ima djecu iz prvog braka. Da nisam u sretnoj vezi, možda bih si ga i sama priuštila, makar za higijensku upotrebu i mentalnu ravnotežu. Hajde da te udomimo!
Sjednu njih dvije čovjeku za stol i Mucika se odmah upusti u živahno blebetanje, a Micika odmjerava i procjenjuje sa strane. Frajer nekako ni smrdi ni miriši, nema na njemu ništa loše, ali ni ništa naročito. Ni po odjeći ni po ponašanju ni po onome što govori ništa se ne da zaključiti. Mogao bi biti bilo što. Micika se počne osjećati nelagodno jer ga ne može uhvatiti ni za glavu ni za rep, a to je razgoropadi pa se sva ukoči. Mucika prepozna signale i uskoro se njih dvije pokupe, premda je frajer pokušavao nešto kao pružati ticala prema Miciki.
Sutradan se sretnu njih dvije, a Micika napadne Muciku:
- Pa ti stvarno misliš da sam ja glupa plavuša! U što si me pokušala gurnuti?! Vozim jučer noću oko Britanskog trga, a taj tvoj… navodna prilika! Po mraku kopa po kontejnerima sa smećem! Prevrće odbačene kartonske kutije! Sva sreća da sam to vidjela! Danas ujutro izišla iz ureda na kavu, kad evo njega. Sladak k'o šećer! Tako sam ga odjebala, sve onako fino i pristojno, tako da mu nije bilo jasno što se zbiva, ali tako efikasno da mi više nikada neće prići u životu!
U subotu izađu njih dvije na sladoled u Bogovićevu, a Mucika se smije kao da se najela ludih gljiva:
- Srela sam ga, srela… I još s jednim zajedničkim prijateljem koji ga dobro poznaje, pa mi je taj kasnije ispričao… Momak kojem sam te podvela, A TI GA SPIČKALA, prodao vilu na Šalati za dva milijuna eura, pa kupio stan na Pantovčaku za četiristo i pedeset tisuća i još kuću na moru za tristo, pa upravo seli stvari i zatrebale mu u pola noći kartonske kutije da spakira knjige i drangulije. Htjela sam te odmah nazvati, ali sam se jedva suzdržala. Nisam ti to mogla reći, a da ti pritom ne vidim izraz lica…
Post je objavljen 21.08.2006. u 18:37 sati.