KAKO SAM DOLAZIO U GRADOVE
Kako sam dolazio u gradove?Bilo je davno,skoro je zaboravljeno,ali nesto se od toga ponavlja gotovo ispred svega,nenapisane pjesme i nejasne ljubavi:ulazim u san i budjenje,izmijesane tako da mi je njihovo razlikovanje posao koji hodam,gledam i saljem razglednicom:eto,ziv sam.
(A ipak,gdje si ti?Otvaram knjigu:ulazim u crkvu,izlazim.Ulazim u fontanu,izlazim.Otvaram i zatvaram prozor.Gdje si?Nedostaje mi zalosti da bi zaveo i najobicniji prizor,ali hodajuci pozorno moze se pojacati besmisao.Napustam glavnu temu i trazim nekoga tko bi patio umjesto mene.Ovo je utorak.Jos nekoliko koraka.Svaki korak je moj otac.Ne zaboravi,kazem sebi,da si dosao okrenuti kljuc s unutrasnje i vanjske strane vrata.Gdje si?Gdje je tvoje lice konacne preglednosti?Prelazim ulicu i drzim sebe za ruku s nekoliko zbrkanih rijeci.Zbrkanih,i sve zbrkanijih,kao da nikad nista nisam mislio.)
Post je objavljen 21.08.2006. u 17:51 sati.