
Ovaj post, dragi moji, poklanjam jednom mladom, prvi puta tati, male djevojčice.
Dragi Panonsky, ovo poklanjam tebi!
Rodilo se dijete. I plače. Plače za životom. Svi mladi roditelji znaju kako plač maloga djeteta može biti neugodan. Ali taj plač služi životu. Iza plača djeteta krije se potreba za hranom i ljubavi, za toplonom i nježnosti, za roditeljskom brigom. Svi ljudi imaju ovu potrebu za životom i ljubavi, priznanjem i nježnosti.
Pričao mi jednom jedan kolega: Bio sam devet mjeseci star. Ležao sam u kolijevci i glasno plakao. Majka je bila zaposlena nekim poslom u kuhinji i nije odmah mogla doći. Mojem starijem bratu je moj plač išao na živce. Najprije mi je tepao da se smirim. Ali kad to nije pomoglo on uzme jastuk i objema rukama mi ga pritisne na lice. Ja sam se još slabo opirao, a onda je bila tišina, mrtvački mir. Upravo u tom trenutku je došla majka, brzo baci jastuk, uzela me i privila na grudi. Opet sam počeo disati. Plakao sam i živio. Majka mi je onda dala grudi,i odmah sam se smirio.
Mi smo ljudi gladni i žedni života i ljubavi. Ranjeno nam je tijelo i duša. U našem strahu i brigama vičemo i tražimo pomoć.Ali koliko puta se ta naša potreba ne utaži nego samo ušutka, ne ispuni, nego nas se silom smiri. Isus našu potrebu za životom želi doista utažiti. Pod njegovim brižnim okom i zasićeni Njegovom ljubavlju doista će mo se smiriti.
Isus je kao dobra majka. On pozorno sluša naš plač za životom i ljubavlju i svojim nas milosrđem hrani a svojom nas snagom smiruje.
Ako je naš život samo ušutkan, onda će se oko nas raširiti mrtvački mir. Ali ako nam je život nahranjem Isusom, onda će se oko nas širiti duboka skrovitost života.
Post je objavljen 22.08.2006. u 00:05 sati.