Zatočena sam u pukotini tinte
na papiru...
u svojoj riječi..
i njenom značenju..
simbolična..
mikroskopske veličine,
crna i gotovo beznačajna
njenom imenu
dok blijedim s njom
kao smrtnik vremenu
podsjećam da se već
dugo ne odajem bijegu
od svojih slova i razmišljanju..
postajem vremenska kapsula
idućem naraštaju
nadobudnih čitača
da ne bi pogriješili u shvaćanju
osjećaja i namjere
lakoće ruku iz kojih riječ potječe
i značenju...
nek znaju,nek vide mojim očima
svu silinu i težinu namjere pisanja
prije no što se odaju pisanju
i pjesnicima il' piscima se prozovu
kako bi stavili posljednji detalj
na krunu svog ega i okrunili se rječju
umjesto mišlju...i spoznajom!
Copyright: / +Zero+ / 2006.
Post je objavljen 21.08.2006. u 13:19 sati.