Ne mogu ne napisati koju o publici na „Novogradiškom glazbenom ljetu“. Izvođači su bili oduševljeni publikom. Mladi glazbenici iz Hertzogenauraha i Frankfurta koji su nastupili na rock-večeri rekli su da nikada nisu nastupali pred tako divnom publikom, pa su odlučili ostati još par dana u Novoj gradiški i otkazati već najavljivan koncert u Njemačkoj, a drugi su pak odlučili zasvirati i u novogradiškom „Rock-caffe-u“. Poklonili su desetke svojih CD-a i rekli da im je žao što nisu donijeli i više tih poklona. Miroslav Škoro je bio oduševljen publikom i prijemom, pa je „zaglavio“ i nije otišao za Zadar (iako je morao). Moj osobni stav je da je publika zaslužila nešto više poštovanja od voditelja koji uz dužno štovanje nisu bili na razini priredbe ( tu mislim na vulgarnosti prve i treće večeri). „Da li je publici fucking dobro?“- upitao je primjerice u nekoliko navrata voditelj Tomac, (a to mu nije trebalo jer u publici je bilo djece i roditelja koji jako dobro znaju i više engleskih riječi nego što on misli). Da pojača dojam preveo je to i na hrvatski, pa sam onda skužio da je ipak pretjerao s vulgarnostima. Zadnje večeri, kada su nastupala djeca pjevači, voditelj Silvio Stilinović je dokazao da mu puno bolje leže tamburaši i dvosmislena zezancija sa sviračima nego dječica koja su bila dovoljno preplašena i bez njegovog agresivnog nastupa prema njima. Publika je bila predivna, pjevala, vrištala, pljeskala i sve jako dobro vidjela i čula. Roditelji s bebama u kolicima, zaljubljeni parovi koji su se držali za ruke i stari i mladi, njih ogromno mnoštvo „osvjetlali su nam obraz“ i dokazali da zaslužujemo ovakve priredbe i da znamo cijeniti i poštovati kvalitetu glazbenika. Grupa je više nego skup pojedinaca. Ovog puta grupa je bila vrjednija nego nekolicina „razvikanih“pojedinaca.
Post je objavljen 21.08.2006. u 12:22 sati.