Marketing
Koncert Gorana Griffa
Netko širi opasne dezinformacije u svezi glede vremena. Taj koji je predvidio sunčan i vruć kraj mjeseca kolovoza, s temperaturama do 30°C, gadno se zaribao. Jučer oblačno, jutros kiša. Sinoć se temperatura spustila na 22, jutros navukla nekih 24. I sad stoji. Postojano kano klisurina. Čini mi se da nema namjeru penjati se. Ajd, bar je prestalo kišiti. Niti je za kupanje niti za obilazak grada. Opustio omiljeni kafić, samo nas par vjernih, domaćih, došlo na prvu jutarnju kavu. Neki dan su konobarice u tom istom kafiću SEDAM puta sklanjale i natrag vraćale jastučiće za stolice... U Rijeci, čujem, bura. Suho. Neka, neka vam sja sunce. Bar nekome.
Vikend opet proletio, po običaju. U subotu navečer održana je Ribarska noć. Nismo išli gledati. Radila sam do 10, dragi me nije došao zamijeniti, po kući je majstorirao s prozorima. Farbao stolariju. Na svu sreću, kad sam došla s posla, i prozori i zavjese su ponovo bili na mjestu. Inače je dva dana soba bila u rasulu, zajedno s našim dijelom stubišta. Trebalo se provlačiti između ofarbanih prozora. Hehe, svi smo vitki pa se nismo umrljali.
Jučer popili podnevnu kavicu u dvorištu, nakon dužeg vremena. Travica pokošena, sve uredno, milina jedna. Iz kamene ograde iščupan korov. Moram si staviti neko padavičasto cvijeće, pa da mi se spušta niz kameni zid, u nekim živahnim bojama. Lavandu sam pokosila, sad je na dijelu dvorišta koje su okupirali novi susjedi, nek im bude. Meni ostaju dvije ruže i kiviji. Nismo se pretjerano usrećili s kivijima. Ove godine opet ništa od plodova, a tako su lijepo procvjetali. Jalovi muškarci, valjda. Još su sada neke bijele uši napale lišće, pa izgleda šarenopirgasto i jadno. Dragi nije zadovoljan kivi-pergolom iznad auta, ljepljivi sok s mladih grana pada mu po autu. Odlučili smo te kivije presaditi pored stola a na konstrukciju iznad auta pričvrstiti neku mrežu. Imali smo jedno vrijeme hasuru (slamnati krov), trunje je padalo. Onda mrežu, pa kad se poderala odlučili se za kivije. Sad se vraćamo s rješenjima unazad. Jer, dok je bila mreža, bilo je i hlada ali se i zimi stakla nisu smrzavala.
Sinoć sam radila. Na trgu se održavao koncert Gorana Griffa. Kroz otvorena vrata radnje dopirali su zvuci zimzelenih pjesama, i za one starije i one malo manje stare, melem za dušu. Sinatra, pjesme pedesetih, šezdesetih. Oko 9 nisam izdržala, pokupila stvari i zatvorila radnju. Mislila sam da će trg biti krcat. Kriva procjena.
Prvo što mi je upalo u oči, osim malobrojne publike, je ograda ispred glazbenika.
Mislim, halo?! Podsjetilo me na one američke filmove u kojima bendovi praše na pozornici nekog birca odijeljeni od publike mrežom, kako ih ne bi dohvatile bačene boce. Blues brothers. Dobro, ova ograda nije bila visoka, ali... Ako je to način za sprječavanje klinaca da se ne zalijeću među muzičare... A i ovaj način korištenja stepenica na trgu kao improvizirane pozornice mi je skroz bez veze. Valjda netko iz grada želi pokazati funkcionalnost trga na koji je utrošeno – koliko ono?! – 16 milijuna kuna...
Post je objavljen 21.08.2006. u 10:22 sati.