u ova vec prohladna jesenja jutra
polako i voznja na posao ...
danas gledam kao kroz necije druge oci
umivanje...gledanje..ponovno umivanje..
sjedanje u auto
sve popraceno ehom mjih rijeci od petka
"moj zivot je moj zivot,
i nicije mijesanje u njega ne trpim,
mozes se mijesati ali onda ce to biti zadnja sto cemo ikad progovoriti"
i taj eho je jedino sto prolazi kroz zrak ovih dana
opet sam se vratio jednoj svojoj davnoj pasiji
i opet sam budan do 3-4 u noci...
ali sad se kontroliram (pihhhh)
pa sam jucer isao spavat u ponoc, kao i sav normalni svijet,
jer zaboga pa radim...
mozda samo starim i brinem o sve vise aspekata mog zivota
koejg mogu nazvati tako samo zbog bioloskog aspekta istog...
tuga i samoca opet se uvlace ...
jesen je...
ali kud ja otiso, poceo sam o putu na posao
a na tome...
dok se vozim dolazim do jednog panoa
koji reklamira auto,
jedan auto, puno crvenih ruza i jedna maksima "Srce je uvjek u pravu"
u autu svira gibo...
u trenutku dok sam ugledao taj pano kojeg stalno vidim
pocinje "medju ljudima, za koje ne pitam odvno neko postoji...."
idealna razvojna okolina za misli o tome...
moji postupci, moji osjecaji...
uvjek sam mislio kako sam uspjevao da mirno razmislim i
na osnovu toga napravim neke korake
ali ne...
svi ti koraci su ipak povezani s tim
i uvjek na kraju mozak poslusa srce
Da li je to blagoslov ili prokletstvo?
Post je objavljen 21.08.2006. u 07:49 sati.