Marketing
Suma Panovog brata, part I.
ovo je nedovrseno, no, evo ga. mozda me objavljivanje inspirira na kraj.
Vec poznato zaglavlje mojeg sakrivenog svijeta, velika zeljezna vrata
otvaraju se uz skripu, zapuhne me magla stoljetne sume Panovog brata.
Kroz gust i vlazan dim, kroz piskutave i cvrkutave zvukove patuljastih satira i izoblicenih sumskih duhova
jedva da vidim kraja i obzora.
Ima tu i sakrivenih stvorenja, sto svijetleci poput dugo nevidjenih krijesnica sikcu, vrebajuci, ima svega, ali nema puhova.
Kad ce krijesnice zasvijetliti u zelenoj boji nade, svijetloplavoj boji neba koje se rasprostire iznad ovih zapletenih lijana gore visoko u krosnjama,
koje u svojim vlaznim, gustim, teskim sumskim nosnjama
oduzimaju duljinu pogleda sume maglovite, tijesne.
Panove svirale sada su ukopane u plodno tlo mrznje, negdje ispod gustog dima,
a nimfe koliko god ih ima, postadose vjestice bijesne.
Svojim otrovnim carima su zamaglile jezero, i ako pogledas u njegovu povrsinu
vidjet ces samo lice Narcisa, cijelu sliku oholosti, dovrsenu.
Unutar te tamnice groteskne ljepote zaboravljenog dana
omotane sivim dimom metalnog okusa koji obavija sakriveni grob brata Pana,
plesu i vriste u oholoj pohoti zle sumske vile.
Svojim snjeznim dahom hlade i odmaraju pohotu ocajem svladanih bogova,
kao da su svoje unakazene proljetne ljepote oduvijek krile.
U nocnoj sjeni koracaju pod teskim oklopom pakosti zvijeri ostrih rogova,
a njihovi ih umovi podsjecaju na razdoblje nimfa gizdavih,
u svom letu, krijesnica blistavih.
Zaboravljeno.
Zakopano pod brsljanovim djavolskim omcama,
sjedi u posljednjoj zraci Merkurovog dana jedno maleno dijete.
Lijepo poput Venere, spokojno poput stoljeca,
sniva u svom grobu od ugaslih svijeca.
Post je objavljen 21.08.2006. u 02:04 sati.