Ne govorim s tobom, prošle su godine dvije,
Duboko u sebi srce, sedamsto poraza krije.
I zna da jednoga dana, mi ćemo se sresti,
Ja već prosijedih vlasi i ti ćeš kosu splesti.
Vise ne pišem pisma, da bi ti odgovor dao,
Već da se sjetim nekog, koga sam davno znao,
Više ne tražim noći, kojima zvijezde sam krao,
Ja sam kao i ti, sve ono drugo izabrao.
A kada se oči sretnu i dah u grlu stane,
Pruži mi barem ruku, daj oprost u stare dane,
Da lakše proživim i ovo malo što slijedi...
Zaklopim oči i znam, naš dogovor vrijedi...
Post je objavljen 16.01.2010. u 19:05 sati.