I tad umre dan, pun sunca,
I djeca pođose kućama,
Ostanu samo ljubavnici neki,
U hladnu jesenju noć...
I tad umre dan pun vedrine,
I zaspaše cvijeće,
Upale se svijetla,
I bi noć.
I tad oživi pjesnik,
I stane pisati pjesme,
Nostalgične i tužne,
Kakav je oduvijek i bio...
Post je objavljen 17.05.2009. u 12:09 sati.