Marketing
Bullet For My Valentine
kome se da neka cita........
Matthew Tuck - Vocals,Guitars
Michael Padget - Guitars
Jason James – Bass,vocal
Michael Thomas - Drums
BFMV dolazi iz Walesa (VB).Bend je osnovan 2003.,oni sebe svrstavaju u NEW WAVE OF BRITHISH HEAVY METAL kombiniran sa Melodic Metalom,sa cool refrenovima i Dark Romantic textovima Matthew Tuck-a.
Rekli su da vole metal glazbu i da njihova glazba dolazi iz srca.Glazbeni uzori su im Iron Maiden,Motorhead,Judas Priest,Saxon (UK) i Metallica,Pantera,Machine Head,Testament,Nuclear Assault (US).
Bend je zajedno od dječačkih dana bio pod imenom Jeff Killed John (tad su bili nu-metal) i kada su trebali snimiti album napušta ih bassist...
U band dolazi novi bassist (Jason James) te mjenjaju ime u Bullet For My Valentine-obično se kaže flowers for my valentine,njima se to činilo glupim,pa su cvijeće zamjenili metkom-ime je vezano sa Dark Romantic textovima....
Odlučili su stvoriti nešto veliko,potpisuju ugovor sa London Visible Noise te objavljuju self-titled (ep) album nazvan ''Bullet For My Valentine'' 2004.
2005. izdaju prvi službeni album ''The Poison'' te osvajaju Kerrang-Nagradu za najbolji britanski newcomer band.
Čudan put je ovaj album prošao da bi iz rodnog im Walesa došao do ostatka svijeta. Za područje Velike Britanije izašao je još prošle godine, nedugo nakon izlaska njihovog mini albuma kojim su se predstavili publici. Sada, nakon preslušavanja albuma, jedino što se može zaključiti je da su Britanci jako sretan narod koji je nekoliko mjeseci duže od nas uživao u pjesmama mladih metalaca. Dopustite da vas upoznam, za kompjuterom ste vi, a pred vama je odlični, osvježavajući i žestoki Bullet For My Valentine!
Nakon njihovog prvog singla "Hand Of Blood" i spota "Suffocating Under Words Of Sorrow" kritičari su im zalijepili pečat novih nasljednika Metallice, što im je moglo i pomoći, ali i donijeti dodatni teret kojeg su morali opravdati. Nisu ga samo opravdali, već su snimili najbolji metal album 2005. godine.
Metalcore, melodic trash, nu-metal, emo-core? Ne! Nego čisti beskompromisni metal kakav se i priliči ovom novom dobu! Vjerojatno su u navali svakojakih stilova sami sebe zapitali 'Pa dobro, gdje su nestali ti rifovi?' i snimili svoj album obilježen odličnim zvukom, melodijama, rifovima i brzinom. Pomalo staromodni instrumentalni intro s orkestrom bez ikakvog upozorenja uveo nas je u album. I to kakav album!
"Her Voice Resides" i "4 Words" pokazuju zrele rifove, agresivne bubnjeve i odlični vokal koji kombinira emo, normalno pjevanje na refrenu i metal-core stav. Rijetko koji bend je, pogotovo u zadnje vrijeme, uspio ovako uspješno predstaviti rifove koji pjesmama ipak nisu oduzeli ni malo melodičnosti, koja se u velikoj mjeri vidi u sporijoj, glasnoj i tužnoj "Tears Don't Fall". Kitica s normalnim pjevanjem, odlični refreni i onda eksplozija brzine na bridgeu i solu koji strukturu pjesme odvode prema Metallici kakvu smo voljeli.
Slično njoj se predstavio i novi singl "All These Things I Hate" koji akustičnim gitarama prelazi u njihovu najkomercijalniju i najslušljiviju pjesmu s jednim od najboljih refrena koji vas vraća u dane kada ste pomoću pjesme pokušavali odletjeti u nebo. Ipak, osim činjenice da bi se ova pjesma trebala naći na bilo kakvoj metal kompilaciji, ona je i veliki kandidat za jedinu pjesmu koja bi mogla dosaditi. Svejedno, odlična stvar koja potvrđuje da je ovdje neke svijetle točke teško izabrati, jer je ovo album koji je zbilja napravljen na principu 'All killer – no filler'.
Ostatak albuma, sve do kraja potvrđuje da je BFMV jedan od rijetkih uspio povezati Metallicu, Iron Maiden, moderni metal, emo i ovo tisućljeće u cjelinu koja bi se trebala svidjeti svima. Svakog nostalgičnog starog metalca tjera da kaže: 'Ajde, napokon jedan mladi bend koji ne zvuči isforsirano i šminkerski!' To potvrđuju do kraja zadnje "The End" u stilu 'sentiš za kraj' koja iz sentiša prerasta u gnjevnu stvarčugu i tjera nas da jednostavno opet stisnemo play.
Vokal nije unikatan, ali ima kalibra da otpjeva što god želi i kako god želi, a drži se teme koju vidimo i na dizajnu albuma. To su tamne crno-crvene slike žene koja leži u krvi i time objašnjava ime i stav benda. Ne znam je li upucana (ime benda) ili otrovana (ime albuma), ali to je žena čiju su ljubav, mržnju i laži dečki opjevali u stilu: "I hate you, so go die bitch!" ili "This is my last goodbye".
Objavili su 5 spotova...ja mislim...Hand Of Blood,All The Things I Hate, Tears Don't Fall,4 words (to choke upon) i Suffocating Under The Words Of Sorrow (What Can I Do)
...
Kod snimanja prvog spota ''Hand Of Blood'' ugledali su se na film ''Blade'' kad krv šprica iz onih cjevi po ljudima...
Za spot su okupili 150 fanova i iznajmili jedan klub...
Pratili su Rob Zombie-a i Chimaira-u na turnejama..
Preradili su neku Panterinu pjesmu...surađivali su s Apocalypticom, S Apocalypticom su napisali glazbu za pjesmu Intro...i sad nedavno su snimili pjesmu REPRESSED (Apocalyptica feat. Max Cavalera & MATT TUCK),pjesma je odlična
Ne mogu ih usporediti ni sa kim.Jer su nekako jedinstveni...
Teško je nekom metal albumu nalijepiti puno epiteta bez popratne dobre prodaje diljem svijeta, ali ovaj album je definitivno ono za čime danas metalci pate. Nisu pokušali biti revolucionari, ali se nisu ni utopili u prošlosti. Odsvirali su uvjereno i moćno. Ako dečki slijedećim albumom uspiju nadmašiti ovaj, onda jao si ga svim ostalim metalcima s kojima će se naći na top listama. Ali, nadmašiti ovakav album, trebat će im čudo!
Post je objavljen 20.08.2006. u 19:57 sati.