Marketing
Neki dan je otpala svjetleća zvijezda sa zida i zalijepila se za tlo. Pa sam morala tražiti nove putove do duge. Sada su je prebacili na moj krevet da ju ne zgazim.
Ali svejedno se ne mogu penjati. Opet je počelo boljeti. Prebacila sam svu težinu na svijet i ostavila ga neka se sam nosi s tim.
Prepustih se nijemoj jednostavnosti suhog života. Odjebala sam sva očekivanja okoline i otišla sjedati u kut s duhanom na dlanu. Kao uvijek prije. S anđelom koji se ne uklapa u ova sranja svijeta.
Pobjeći ćemo zajedno na kosturu boga podignutog u neodređene svjetove pravilnosti i morala.
Pobjeći ćemo na slovima mraka. Razmislite o puštanju sreće iz vlastitih džepova. O smijehu slobode i šarenilu vrata. Pomaknite granice ludosti.
Duge su noći i komarci dosadno skakuću po posrnulim notama umrlih riječi. Samo smijeh ostaje i salata u sendviču među rupama u bolesno bijelom siru.
Sada samo crtam pastelama šarene oblake na jednobojnom nebu. I ljude dugih tijela s malenim glavama. Ljude kojima novčanice ispadaju iz usta kada progovore. One koji nam kažu da smo seljačine jer sjedimo na tlu s iscrtanim zvijezdama.
Miješam sjećanja s narančastom cedevitom i nabadam poljupce na noževe istine. Čuvam ih među stranicama najdražih mi knjiga.
Čitam ih prstima i šaljem u bocama nekim sretnim ljudima.
Šaljem im sebe…
Post je objavljen 20.08.2006. u 19:13 sati.