Sam da se javim,opet sam tu...nažalost,na sreću,nije bitno...dva posta su već spremna za objavu (samo još fotke fale),bojim se da će jedan opet podignut revoluciju al b-O-l-I m-E a drugi...eto,priča s Lošinja...prvo da se odmorim par dana pa onda uživajte i komentirajte (60?!daj me uvjerite da ja to dobro vidim:)...sam da kažem da mi je ovih 10 dana bilo super,sa svađama,bez njih,sumnjama i ostalim sranjima (pošto znam da će neki uletit tu)...o ljetu,ekipi,plesu,nekima ću u sljedećem postu...nadam se da suza neće biti (kao što su nekima skoro skliznule)...nadam se da je i vama bilo dobro...v.v.
znate da se znam izrazit samo pjesmama (znat ćete koja je)
Nedjelja, prokleta nedjelja, nigdje nikog, pustinja,
u mojim snovima, jos samo sjecanja.
Cekamo, mi samo cekamo, balerina zar si zaspala,
zar stvarno ne vidis, na kakvom tankom ledu plesemo.
Dolazi duga, duga noc, al' i ona mora proc,
i kada kise padaju, tvoje mi usne trebaju,
da me smire, svojim njeznim dodirom.
Nedjelja, prokleta nedjelja, nigdje nikog, pustinja,
u mojim snovima, jos samo sjecanja.
Sutimo, mi samo sutimo, i kao da se vise ne volimo,
a nije istina, ja znam da nije istina...
Jer ljubav nije nestala, i samo se sakrila,
zatvori oci, pogledaj sto je iza oblaka.
i još jedan mali dodatak...mislim da je mene (određeni) muški rod počeo oduševljavat...jel se to samnom nešto događa?!:)