Marketing
lijepo je dočekati nekoga...
Nema je već dugo.
Nedostaju mi naše šetnje bez cilja
I fotografiranje svih trenutaka.
Hrpu pijeska smo pretvarale u pozornicu
I postajale glumice.
Bile smo ono što smo htjele.
Smijale se kraljevima,
Uvijek spremne na sve.
Kiša nas nije zaustavljala.
Mokre smo trčale za limenom loptom
i gotovo nikada nismo izgubile.
U sumrak bi se našle na klupici
Sa čašama u ruci i bocama u torbi...
Kasnije bi tražile glazbu
I zaplesale bez obzira na svijet.
Vratit će se brzo...i sjest ćemo na staru klupu.
Ako ste ikada tražili nekoga između neba i mora
I tada su vam oblaci bili jedine prepreke
Onda znate kako je teško.
Jer oblaka ponekad bude previše...
Ponekad ih ne mogu ni izbrojati.
Dio neba je tako čist i nevin,
Pomalo smiriva,ali taj dio je tako daleko...
Ja sam sama na tamnim i oštrim stijenama
I tražim...još uvijek...
Tada ni sunce ne mogu moliti da mi pomogne.
Mogu samo čekati.
Mogu se nadati da ću ga bar na koncu večeri pronaći...
Jer on me čeka negdje
U punom sjaju,ljepši nego ikad...
Post je objavljen 20.08.2006. u 17:56 sati.