Ne znam zapravo kako je sve počelo, ali znam tko je za sve ''kriv''. Ah, tko drugi nego – ja. Oduvijek sam bila puna ludih ideja.
Amanda mi je najbolja prijateljica otkako znam za sebe. Upoznale smo se na veoma neobičan način; dok sam bježala od policije nakon crtanja grafita po crkvi, sudarila sam se s njom. Da nije bilo nje, ja bih danas bila u popravnom domu. Neki kažu da sam to i zaslužila. Pa moguće. Toj se curi osmijeh nikad ne skida sa lica, zato je i volim.
Nas smo dvije vrlo slične, a i slična nas je sudbina snašla.
Vidite, i mojim i njezinim venama teče krv moćnih čarobnjaka. Moj otac je Voldemort, a njezina majka je Lujiza Brown, poznata crna vještica. Međutim, nju Lujiza pokušava da ubije, dok mene Voldemort želi učiniti moćnom crnom vješticom. Znači, on sa mnom ima dobre namjere.
Ipak, ni ja nisam u dobrim odnosima sa ocem, kao ni Amanda sa svojom majkom. To mi se čini tako… tako glupo. Mislim, Voldemort je moj otac, moja krv… zar ne bi trebalo da mu pomognem u njegovim planovima? Zar ne bih trebala da mu budem dobra kćerka? Jer on pokušava meni biti dobar otac, zar ne?
Amanda i ja trenutno idemo u Hogwarts, i obje smo u Gryffindoru. Još uvijek smo najbolje prijateljice, i nešto mi govori da ćemo to zauvijek ostati.
Jednog hladnog jutra, probudila sam Amandu.
''Zakasnićeš na časove'', rekoh.
''Bježi'', promrmlja ona.
Ali ja sam joj svukla pokrivač i prodrmala je. ''Stvarno ćeš zakasniti na časove!''
Pogledala je na svoj budilnik. Sedam i deset. Potrčala je u kupatilo, isprskala lice hladnom vodom, na brzinu se obukla i pogledala oko sebe.
''Gdje su svi ostali?'', upita Amanda.
''Ha ha'', pjevuckala sam. ''Ha ha ha, danas je subota! Baš sam te namagarčila, zar ne?''
''Ti mala…'' Ali nije uspjela da me zgrabi, jer sam već istrčala kroz vrata.
''Kako to da ste ustale tako rano?'', upita naša prijateljica Isabell dva sata kasnije, zijevajući.
''Duga je to priča'', reče Amanda.
''Pa, u svakom slučaju… gdje je Maggie?'', upita Isabell.
''Ispod stola'', reče Amanda. ''Prisluškuje.''
''Ah.''
Nešto kasnije, Amanda i ja smo otišle da prošetamo. Nismo spominjale ono buđenje od jutros. Razgovarale smo o novoj epizodi ''Rubi'', kad sam je ja prekinula:''Am… zašto toliko mrziš Lujizu?''
Pogledala me je kao da sam luda, a ona rekla:''Pa… ovako: ubila mi je oca, pokušala je da ubije i mene, proganja me, zla je, ubila je Matta i Jane... zar ti se to ne čini dovoljno, Maggie?''
''Ali ti je majka'', rekoh.
''Ma da… majka'', reče Amanda. ''Veoma dobra majka'' Gorko se nasmijala.
''Nijedna majka nije loša'', rekoh.
''Tko ti je to rekao? Čika Perce?'' Čika Perce je moj indijski čvorak.
''Ne'', rekoh, smijući se. ''To mi je rekla Jane.''
Amandine oči zasuziše. ''Jane?''
''Da, Am. I ja mislim da bi ti trebala razgovarati sa Lujizom.''
Dobro je…uspjela to prevaliti preko usta. Bravo ja!
''Si ti luda?!'', zavrišta Amanda. ''S njom?! Nema šanse!''
''Ali Am…''
''Slušaj, Maggie, nemoj da guraš nos tamo gdje mu nije mjesto!''
Pogledala sam je začuđeno. Amanda i ja se nikad ranije nismo svađale.
''Maggie, čuj… izvini, molim te'', rekla je. ''Nisam htjela da galamim na tebe. Samo… da li bi ti pružila Voldemortu priliku?''
''Upravo ti o tome govorim'', rekoh. ''Bih. Naravno da bih.''
''Ali zar ga ti ne mrziš?'', upita Amanda.
''Ne. Otac mi je i ja…''
''Voliš ga?''
''Pa da. Mislim da da.''
Amanda je pogledala u pod.
''Hoćeš li razgovarati s njim, Maggie?'', upita ona.
''Da. Mogu da dođem do njega preko Luciusa'', odgovorila sam.
''Onda ću i ja razgovarati sa Lujizom. Ipak mi je majka'', nasmijala se. ''Ali ne znam kako ću doći do nje.''
''Ne zaboravi da je uspjela da pobjegne iz Bastille'', rekoh.
''Sigurna sam da tvoj otac zna gdje je ona'', pretpostavila je.
''I ja sam, vjeruj mi.''
Čini mi se da će moj plan uspjeti.
Post je objavljen 20.08.2006. u 16:37 sati.