Pregled posta

....čista sjećanja i izgubljna budućnost...

OVO JE ULOMAK IZ MOG DNEVNIKA KOJEG VODIM NA KOMPJUTERU...MOŽDA SE NIKOM NEDA ČITAT,ALI TO JE ZA MOJU DUŠU.......




Sve se dogodilo tako brzo...Imala sam priliku imati ga čitavih 3 mjeseca,a sada je to samo 2 tjedna!!!!!!!!!..Ubite me....Zašto baš on...Zašto svaki dan plačem...Zašto me boli...Zašto,kad znam da je gotovo..ON ME NEĆE.....a ja još uvijek vjerujem u to,i ne mogu se priviknut na to da me ne voli...jer predugo me volio,i na to sam navikla..a sada kad tog nema...ništa nije isto...sve je prazno..svaki dan je tako dosadan i prolkleto glup!!! sve je to prokleto!! mrzim to....zašto sada kad je kasno za sve...a morao je on u Zagreb u školu!!!!! zaaaaštoooooo????!?!?!?!.....sada kada ga volim više od svega,i nije mi do ničega stalo,samo do njega!!!! boli me kurac za školu,za mamu,tatu koji su kreterni kakvih nema!!!!! boli me kurac za svee!!! sad su mi još rekli da ne smijem ići kod Renate,ne zbog nje,nego zato kaj sam ih molila da ostanem još jednu noć,da rješimo to s Hanom,i sad to njih zanima kaj je to bilo,da je njih strah...ma jebem ima mater....nekak sam nagovorila tatu da mi vrati 90 kuna,jer inaće nebum imala kak dolazit kod Renate,osim tak s busom.Fakat su kreteni..Tak ko da sam ja neki izgubljeni slučaj....ne,to nije normalno....
Jooj taj dečko.....Toliko ga želim......Sve sam zaboravila uz njega...I kaj je najbolje,zamrzila...Sve je tako glupo..Možda zato što samo njega vidim...Ja znam da njemu nije svejedno,ali on JOŠ nije svjestan da nam je to ZADNJA PRILIKA!!!!...ko zna gdje će on biti za koju godinu...Kristina će dolazit tu svako ljeto,i mogu imati kaj god požele,jer ju voli,ali ja...gdje ću tada biti ja?!..ja koju je volio fakat jako...ja koja ga sada volim beskrajno...umirem..duša mi je prazna...bez njegovog pogleda..bez poljupca...bez njegovih nježnih ruku.....
Znala sam da ću patiiti...Znala sam da će tak završiti,da ću se sjetiti tak kad bude kasno..a on..ON SE NIKADA NEĆE SJETITI.......samo me jedno zanima....što on FAKAT osjeća...osjeća li išta prema meni...jel mu je svejedno..jel se prisjeti naših lijepih dana..kojih je bilo malo...ova školska godina,8.razred,tako je brzo prošo,jer se sve vrtilo oko NJEGA....ma to nije ni tren prošo da se nešto ne događa u vezi mene i njega...svi su znali za nas..čak i neki koje nisam poznala,znali su za nas...znaju kakva je to bila ljubav..znaju da je to bilo bolno...a šta s onim njegovim riječima:"znaš da ću te zauvijek voljeti..."...vidim da se prvario..nije me zauvijek volio...ja znam da on nije kriv..niti blizu...svjesna sam toga da sam ja kriva...nisam ostala tamo gdje je moje srce htjelo..odvlačila me blesava privlačnost prema pokvarenim perverznim napaljenim gadom Matijom...a on je takav šrot....ja glupača,patila za njim proklete 2 godine!!!on me navlačio...gad....
Toliko puta se pitam zašto se meni to događe...toliko puta ne mogu sakriti taj bjes....a on se taloži u meni i kvari me...sve mi ide krivo....od kad sam se vratila iz Vodica..ma da od tad,od Nove godine...KAKO JE POČELA,TAKO ĆE I ZAVRŠITI....s Kekom....ako će to uopće završiti........Svaki njegov pogled,uzburka mi krv u žilama...Naprosto poludim.Drhtim...Moje cijelo tijelo drhti,izazvano njegovim samo jednim pogledom.Nema pojma.Nema pojma kako bih sada najrađe bila kraj njega,u njegovom toplom zagrljaju...Ljubila ga...Trenutno to želim više od svega.Da ga imam.Da bude samo moj.

Nikada me nije povrijedio.A ja sam činila svakakve gluposti da ga otjeram od sebe.Ni slutila nisam...Ni slutila nisam koliko ga volim...Svakim danom,promatrajući ga,u meni raste ta želja...Ne mogu mu odoljeti...On je taj koji u meni budi nešto duboko.Nešto što nitko nikada nije dotaknuo.
I onda,kad sam ga ostavila,ipak nisam mogla ništa protiv svog srca...Svaki dan u školi,bio je tako bolan,a istodobno tako sretan što ću ga vidjeti....SVE JE U MENI GORJELO......
I kad sam pomislila da ga više ne trebam,moj pogled je još uvijek odlazio za njim...Pratila sam ga pogledom ispod obrva...Nisam mu mogla oprostiti.Nisam mu mogla oprostiti što je tako lijep...Ja sam ga mrzila...što je tako zgodan i neponovljiv...Mrzila sam SVE NA NJEMU,samo zato što nije moje...I samo zato što je moguće da ga tuđe usne ljube,i tuđe ruke dodiruju...To nisam podnosila..A on me i dalje svakim pogledom ubijao...Svaki njegov pogled je zračio ljutnjom i bijesom,i kao da me tjerao da se kajem...Da žalim...Da ga ponovno poželim...I naravno,uspio je.Osjetila sam tugu,i želju za povratkom.A on mi je i dalje izgledao kao neka pojava na kojoj piše «ZABRANJENO».Ali to je bilo zabranjeno samo za moje korake,za moje poglede,dodire i osjećaje...Nisam ga preboljela...On to nije dopuštao.Koliko god sam ga pokušala samoj sebi ocrniti,još uvijek sam isto osjećala.Bez njega sam se osjećala tako samo,tako slabo...Sve me boljelo...Boljela me samoća...Boljela me pomisao da moram dalje bez njega...
Ali još uvijek,tjerala sam ga od sebe na sve načine....Njemu sam govorila da neka me preboli,a ni sama nisam mogla...T a k o sam ga udaljavala od sebe!A niti svjesna nisam bila koliko će mi faliti...Sama sam znala da me to boli,ali sam mislila kako je to najbolje za mene...I još netko je tako mislio...Ivona.,..Odvlačila me od njega,mrzila je moga dečka!!!Mrzila je sve na njemu....Bili su oboje ljubomorni međusobno..Ona me je tjerala da ga mrzim!!! a ja joj to obećala..to je bio taj dan kada smo skupa plakale na našem starom mjestu....vani je bila zima..hladno..sve smrznuto...kao u mojoj duši...ON TO NIKADA NIJE ZNAO...ALI DOŠLO JE VRIJEME DA TO SAZNA...SADA ILI NIKADA....
I onda..Nakon tog razdoblja,nakon što sam to osjećala..U nama se pojavila ljubav..ta lijepa zaljubljenost....on je opet bio tu...volio me..gledala sam ga i nisam vjerovala svojim očima da je tako NEPONOVLJIV...te oči....smeđe..duboke...prekrasne...u meni su budile istu ljubav koju sam osjetila kad sam ostala bez njega..,...njegovo tijelo..-kao da je tražilo moj dodir....neodoljivo me privlačilo,da opet budem njegova...samo njegova....
Ja tu ljubav nikada neću moći opisati.Tako je prevrtljiva i nepredvidiva.A možda je to zato što je prva takva?Ili možda zato što je to on?...Ne znam.
Sjećam se dana,kada sam bila zaljubljena u njega,tek na početku te priče,bila sam tako sretna...Sve mi je bilo tako lijepo,bila sam odlične volje.Niti trenutaka nisam pomišljala na neke stvari koje bi me u protivnom do tada već ubile...Meni je sve bilo savršeno,sve lijepo,sve blještavo,sve NEVINO...JER..ON JE BIO MOOJ....
Kad god sam pored njega,moje srce trostruko brže kuca...Ali ipak,ne mogu biti sigurna što on osjeća.Ali samo se nadam da će opet biti moj...Da se prisjetim tih prekrasnih dana...Kada je bio moj.Kada sam ga čuvala samo za sebe i štitila ga,duboko u svom srcu..
Bio je to plamen koji me je naglo probudio...Nadala sam se da se više nikada neće ugasiti...

Nadala sam se....ali ja sama sam ga ugasila....i sada se ne mogu pomiriti s činjenicom da mi je to bio zadnji put,kako on misli....bio mi je zadnji put da sam NJEGA imala...njega...njega kojeg su svi željeli...a samo sam ga ja mogla dobiti....on je tako poseban...on je sve...on je tako prezgodan,PREzgodan...ne mogu ga gledati,jer znam da u meni srce vrišti od želje za njim..kao da činim grijeh...kao da mu se ne smijem približiti..ili je on stvorio tu branu?..ne dopušta mi da mu se približim...ne želi me pogledati kad mu pričam,ne želi ništa...i onda mi opet da melu nadu...i što idemo dalje,pokvari to malo sreće,jer me pita da kaj ja fakat volim njega više nego prije..pa kaže da kao sorry da sam to sve rekla i prošli put...ali to je sad sve drugačije.....Sada slušam pjesmu "Nekako s proljeća",i sjetim se kad mi je poslao poruku:"Sjedim u Pubu,puštaju Crvenu jabuku,sad je Nekako s proljeća.Vrtiš mi se po glavi,ne mogu te preboljeti,uvijek ću te voljeti.Sad sam te vidio kad sam išao sim,sa Tupeckom da šetate.nemrem,stalno si mi u glavi!Keka,ak misliš odg.na moj".......točno tu poruku imam zapisanu u dnevniku...cijeli dnevnik mi je ispisan,i 95% stranica sadrže sve o NJEMU....sve poruke imam zapisane..od trena kad smo prekinuli u 1.mjesecu...sve do zadnjeg dana u školi....jel to možete zamisliti,da imam SVE njegove poruke.........i sada...još uvijek ne vjerujem.....kada smo se po zimi jednom našli kod škole,rekla sam mu:"Ne..ja se neću odljubiti od tebe...nema šanse..neću moći..."...on je na to govorio:"Ma kaj pričaš gluposti,vidjet ćeš da ćeš moći..."...i nakon toga me nježno ljubio......i ova njegova poruka,još iz 2.mjeseca:"Ti nemaš pojma koje si ti sranje u mojoj glavi napravila!to nikom nisam rekal,al taj dan i iduća dva od tog bjesa,tuge,ljutnje...nisam ništa jeo,jednostavno nisam imao volje.Tu noć sam šetao po selu sat i pol i razmišljao o svemu.mogućim razlozima,tko je kriv tko nije...kad sam pročitao poruku...ležao sam 10-15 minuta od šoka i plakao,nisam mogao vjerovat...još sam dvaput pogledao poruke i onda ih zbrisao,jer ih nisam mogao gledat,a imao sam tvojih barem 40 poruka.nemaš pojma...neću ti ni govoriti.ja mislim da po svem možeš zaključit kolko si mi značila,jedino ak ti treba crtat,jer stvarno......niš.."
Sad kad razmišljam o tome,to su bila takva MILA vremena...ne znam kak da to opišem..sve je bilo nevino..tiho...milo...lagano....sve u granici prosjeka...tako lijepo..a tada me najviše volio...a ja njega ne toliko koliko on mene....sada je to obrnuto...i kaj je najbolje,on mene NI MALO NE VOLI SADA.....i koliko sam mu puta znala napisati poruku npr.:"ma...duga priča.sutra ćemo vidjet,laku noć. ."...ovi razmaci,to je bila izostavljena pusa...jer mu nisam htjela priznati..a kad tad sam morala....I onda kada je popio 27 tableta zbog mene...sve to imam zapisano,točno njegovo i Renatino dopisivanje prije nego joj je reko da je to napravio........noć prije toga mi je poslo:"Očito da opet moramo razgovarati.volim te,ali imam osjećaj da mi nisi iskrena.OČITO OVE TABLETE NE DJELUJU"...tad nisam još ni slutila da ih je popio.....pa je drugi tjedan to ponovio....bla,bla....ja bi mogla knjigu napisat...kom se da čitat,nek čita,ovo je za moju dušu.....i onda kad se njegov i moj najbolji prijatelj ZALJUBIO U MENE....Martin iliti Martinchek...to je isto bilo strašno za sve..ma,duga priča....
Keka je moja nesreća....jedno vrijeme sam to imala napisano na torbi školskoj"MOJA NESREĆO".......eh kako sam se ja igrala s njim.....bila sam kučka nad kučkama..i to pod vodstvom jedne osobe...on zna......i tak je došo njegov i moj rođendan,skupa smo ga slavili u njegovoj vikendici...da,bilo je ono..hmm..jedino što me nasmijalo do sad dok ovo pišem....al to je sad nula..to sam zaboravila.....pa je došo kraj školske godine..bili smo skupa samo 5 dana...sjetim se one subote,kod one kuće...nitko,samo on i ja i vrijeme...sami u mraku,zagrljeni...ljubili se,mazili...sve je bilo tako mirno,prekrasno i savršeno....on to NE ZNA,ali točno mi je bilo na vrhu jezika:"Ja tebe tak volim..."...i taman dođe Ivonina poruka da se moramo vratit,a i morale smo doma......To je bila nezaboravna noć...a on nema pojma koliko bi mu takvih još mogla pružiti...i on meni.....poželjela sam umrijeti u njegovom naručju...njegovi poljupci i dodiri,najljepše su što sam doživjela....najljepše....i onda nisam imala osjećaj da je moj...i sve je bilo drugačije,i ostavila sam ga po 2.put...glupača...svi su mi govorili:"vi si ne pašete,ti bi si bila savršena s matijom..."..sve je to prokleto utjecalo na mene..kao da je to bio njihov život,a ne moj......i tako došlo sada ovo ljeto...kad mi je Hanah rekla da joj je reko da me ne voli,i to sigurno...to me bacilo u trans...nisam znala za sebe..tada je došo onaj tekst "KIŠOM PROŠLOSTI",ovo na početku bloga...I onda sam ga opet počela voljeti...ma umirala sam od želje za njim...2.7.nam je bila jedna godina kak smo se zaljubili....mislila sam si kako želim biti s njim...al opet sam htjela pričekat da prođe ljetovanje u Vodicama....kada mi je poslo poruku da me još voli...i onda je našo KRISTINU...i to je OZNAČAVALO KRAJ.....zaljubio se...ali ne u mene...u neku curu za koju govore da je klinka,mala balavica..ali vjerojatno je nešto našao u njoj,kao što je i u meni našao....to se dogodilo dok sam ja bila Bogu iza nogu,u Vodicama....nakon čega ga VOLIM VIŠE NEGO IKAD!!!!!...sve se obrnuto odgodilo...sada ja patim...SAD ME ON NEĆE...sada mi on to vraća..i sada vrijeme prolazi...još samo 2 tjedna..i gotovo..SVE GOTOVOOOOOOOOOOOOOO.....

....jučer predvečer sam plakala kao nikad do sad...ležala u krevetu..samo čekala da se spusti mrak...plakala...plakala...i par puta je tata provirio kroz vrata...a ja sam se pravila da spavam...makar sam bila mokra od suza...srce ludo kucalo...sve u meni tamno....i tad sam rekla:"OVAKO,AKO MI JOŠ DANAS POŠALJE BILO KAKVU PORUKU,JOŠ ĆE BITI NEŠTO MEĐU NAMA..."...i ovaj.....POSLAO MI JE PORUKU.....dopisivali smo se....hmmm....i opet sam bila tužna...s Tajanom pričala i obadvije ležale na kauču,uz otvorene prozore...sve je bilo tiho..tako nemoguće...a stvarno.......



....i sad mi još tata zabrani da više idem tamo,a ja si mislim,puši si kurac stari,sad bi je radi tebe trebala čubit doma i ne vidjeti ga više nikada...ma nema šanse.....
....umorna sam...jučer sam puno razmišljala....o njemu i o sebi....kako nam je bilo lijepo....on mi je savršen..koliko sam puno puta pričala s Tajanom i Miom o njemu..nikad nisam čula LJEPŠE riječi o dečku....one znaju sve i znaju koliko je vrijedan i da nikad više neću naletiti na takvoga...nikada...uz njih ga tako volim...a uz Ivonu...nikada nije rekla lijepe riječi o njemu...možda koji put:"ma dobar je keka,onak za zajebanciju..."...i to je sve....nikad nije preferirala naše veze..nikada...sad me neki dan pita:"jel voliš Keku?",ja:"aha..."..onda ona:"nisam dobro čula,kaj si rekla,voliš ga?",a ja:"da,volim ga.."...i to je bilo to....ne znam...znam da možda nije to svjesno radila....ali to nikada neću oprostit....ne NJOJ...nikada...moglo je meni i Keki biti savršeno....e da!...on je mene baš uhvatio u vrijeme kad sam bila razdražljiva,u 12.mj.,kad sam imala anemiju(manjak željeza)..bila sam jeko slaba,ljuta,slabi živci i užasna..to je radi te bolesti...i bio mi je tako oslabio karakter da je ona to iskoristila..mogla je sa mnom bilo što..takva sam bila....a sada...nitko mi ništa ne može...SAMO ON...on ostaje tu i da me POVRIJEDI i da me RAZVESELI....sve je sada na njemu.....ja tražim samo malo ljubavi...bi li on ikad prevario tu curu?..jel mu je ona bolja?...jel od mene više zna?...jel ga je možda slagala...?..jel ima nešto što nemam ja..?...I šta se radi samo nasamo,dali mu to radi pred ljudima...?....

......SVE OVO JE SAD JEDNO VELIKO PITANJE...........

....NA KOJE SAMO ON MOŽE DATI ODGOVOR......






Post je objavljen 20.08.2006. u 15:18 sati.