saznala sam da si psihički bolesnik i da trošiš neke male bijele tabletice da ti bude bolje. to mi je objasnilo tvoje neobično ponašanje. znala sam da me ne želiš preblizu no iz prkosa sam ti došla s leđa dok si sjedio u stolici i položila ti ruke na golu kožu, na onaj prijelaz između vrata i ramena. koža to je bila meka, topla i vlažna a mišići ukočeni. prvo mi nisi rekao ništa a onda si me zamolio da se maknem.
rekla bih da su se u ovom slučaju latentni i manifestni sadržaj sna potpuno poklopili. podsvijest je postala svijest i ja sam se probudila s lošim osjećajem. iako znam da me nikada ne bi tako odgurnuo, the point was clear.
ja uistinu mrzim morbidne snove pod čijim dojmom ostanem polovicu dana. pasmaters.
Post je objavljen 20.08.2006. u 13:06 sati.