Ovakve stvari se meni ne događaju, jer kad bi se događale ja nebi bio ovakav kakav jesam, dezertičar istine da, da, zbilja se ovakve meni događaju. Sjećam se prijatelja koji mi je jednom rekao da su riječi «desiti» te «dešavati» gramatički neispravne u Hrvatskom jeziku, i od njega sam naučio. Postoji uzrečica koju ja ne znam napamet pa je neću citirati, ali sam i od nje naučio. Najbesmislenije riječi imaju najviše smisla, a to pišem jer ih slušam. Ovo je Motovun. Ovo je ona gdje mi daje mail i ona koja mi kasnije piše. Ovo je vijetar koji diže lišće, suho i rozo, na Mirogoju gdje sam hodao mokar. Ovo je dan kada sam shvatio da je moja najbolje rečenica «nema do života» koju sam izrekao povodom, ćime drugim, muzikom. Ovo je onaj dan kada sam shvatio da volim riječi «svi ti događaji biti će izgubljeni u vremenu kao suze na kiši». Ovo je dan kada sam je poljubio i ne shvatio što sam učinio. Ovo je dan kada sam upoznao moga prijatelja. Ovo je osjećaj mladosti koji me uobuhvati kada me obuhvati i kada se sjetim da sam živio jednog dana. Volim snijeg jer me podsjeća na moj rođendan. Volim čaj jer ga pije moj alterego. Želim vam sve priznati sada. Želim misliti da ste mi svi prijatelji. Želim vam uzeti email adrese i pisati vam što mislim. Želim biti dio ovoga svega. Zašto sve ovo? Od kuda ova svijetlost? Tu je jer mi se ovakve stvari zbilja događaju. Želim misliti da ovo nije film, te da se ovakve situacije događaju i u stvarnome životu. Želim da je ovo film i da smo svi jebeno dobri u njima. Želim slušati ovu stvar cijelu noć. I don't wanna beat around the bush. Želim napisati pjesmu o svemu i nazvati je mojom. Želim snimiti film o ovome i zadržati ga za sebe. Želim na pivu sa njime da si smijemo u lica.
također vam želim reći da sejvate post koji pišete SVAKIH 3 minute
Post je objavljen 20.08.2006. u 02:14 sati.