Marketing
ponovno zašto?
...neznam ZAŠTO ali u postove mi se jaaako uvukao taj Zašto...postavljam pitanja i ostavljam ih otvorena i neodgovorena...pa ok, here it goes again...
zašto?...
...svi misle da sam sotonist (uuuu) ili ateist...ja priznajem da svojim izgledom začuđujem ljude jer ne nosim traperice i rozu majicu...dakle priznajem da zaslužujem komentare dok hodam cestom...samo mi je čudno Zašto bi netko trošio glasnice da se meni iz leđa zadere "sotonist" ili "sotona"...mislim meni je to stvarno smiješno...ja kao prvo nisam sotonist niti sotona...i drugo nikad nisam osjećala potrebu da prolazeći pored crkve iz koje izlaze stare "gospođe" se zaderem kršćani...ili (s obzirom na to što sam ja nekad i sotona) bogovi...da, stvarno su mi u početku takve zlobne primjedbe smetale...ali nakon 4 godine sam se već i navikla da se nakon takvog uzvika okrenem i slatko nasmijem...
...hmmm...da na kraju nisam spomenula čime se smatram ako nisam ni ateist niti sotonist...imajući na umu da ne vjerujem u boga...e paaa...ja sam nihilist......ako neznate uopće što je to ....
The term comes from the Latin nihil, meaning "not anything".
Nihilism is a philosophical position which argues that the world, and especially human existence, is without objective meaning, purpose, comprehensible truth, or essential value. Nihilists generally assert some or all of the following: there is no reasonable proof of the existence of a higher ruler or creator, a "true morality" is unknown, and secular ethics are impossible; therefore, life has no truth, and no action is known to be preferable to any other.
A nihilist is a man who judges of the world as it is that it ought not to be, and of the world as it ought to be that it does not exist. According to this view, our existence (action, suffering, willing, feeling) has no meaning: the pathos of 'in vain' is the nihilists' pathos—at the same time, as pathos, an inconsistency on the part of the nihilists.
— Friedrich Nietzsche, The Will to Power
...nihilizam je često opistvan kao vjerovanje u ne postijanje istine...pa tada iz toga nastaje takozvani paradoks lažljivca; ugl. ovako znači ako vjeruješ da istina ne postoji to znači da vjeruješ da je to istina i samim time negiraš nepostojanje istine...
...ja vjerujem u postojanje istine...kao neke određene činjenice za koju u to vrijeme smatram da je točna...odnosno istinita...ništa dalje od toga...
...a istina je da ne vjerujem u postojanje boga...kao starog, bradatog zaštitnika koji nas uvijek gleda i čuva...mislim nezvuči li to kao priča za malu dijecu...pa u biti ljudi i jesu poput male djece koja se kada im treba utjeha i vjera (pogotovo u teškim trenutcima) okreću k bogu...to sve samo dokazuje čovjekovu slabost da kroz probleme prođe sam...preživi i ojača...ne mislim nužno sam...uz voljene itd... ali bez boga...ja zato samtram da je vrlo pozitivno imati vjeru (ne vjeroispovijest) nego nadu da ima nešto puno jače i pametnije što će nas zaštititi kada zagusti...možda sam čak i ljubomorna... ljubomorna na ljude koji imaju vjeru...jer kao što sam već rekla...homo sapien sapien je slab...krhak...treba mu vjera...a ja to nemam...često razmišljam kako bi meni bilo da sam malo jednostavnija...u biti da ne razmišljam toliko...tada nebi bila toliko blizu smrti...a da nisam bila vjerojatno nebi niti došla do ovakvih spoznaja...tada, isplati li se ići po spoznaje do samoga ruba ponora???...to si još nisam uspjela odgovoriti...
i slikica nietzschea i (hihihi) nešto što mi je došlo na nekom testu na quizilli
Post je objavljen 19.08.2006. u 21:00 sati.