Sa društvom si svojim
Opušten si
A ja se dvojim
Gledam u tebe
Skupljam hrabrost da ti priđem
Ili kao i uvijek,
Da te zaobiđem
Onda na jednom
Ti pogledaš sve oko sebe žene
I baciš tako, pogled i na mene
Pogledi su nam se napokon sreli
Slutim da to odavno
Oboje smo htjeli
Hrabrosti manjka meni
A i tebi...
Ustajem polako
Uzimam jaknu
I odlazim
Oko mene
kao da zna svatko
Da ti si moje nedodirljivo i slatko
Iz prostorije te, polagano iziđem
Ponovo s pitanjem u sebi:
„Kako da ti priđem?“
Post je objavljen 04.07.2006. u 17:15 sati.