Brojim na prste: 1, 2, 3, 4, 5.
Usne su mi vlažne od ispijanja dana.
Trošim se na razmišljanje:
još samo ovaj uzdah i ništa više.
Ništa više:
ni pogleda prema horizontu,
ni pokret prema cesti.
Ostavljam kožu i tijelo na stijeni
jer ako ne ostaje ništa, a ne ostaje
(ni uzdah, ni pogled ni pokret)
tad već je vrijeme da u moja usta
počne nadirati more.
Post je objavljen 18.08.2006. u 23:59 sati.