Ne znam zašto, ali smatram da je veoma važno da opišem taj svoj put do Hogwartsa. Ne znam zašto, možda zato što se cijeli moj život temeljio na tom putu. Čitav moj život bio je sadržan u tom putu. Sve osobe koje su mi postali najbolji prijatelji ili najljući neprijatelji upoznao sam na tom putu. Sve, osim jedne… Osobe koju sam u početku volio kao jednog od mojih najboljih prijatelja, a kasnije mrzio kao čovjeka koji je uništio čitav moj svijet, čitav moj život… Čovjeka koji je ubio moje najbolje prijatelje… Petera Pettigrewa.
James mi je baš pokazivao svoju metlu (iako je učenicima prve godine zabranjeno imati metle, ali James je volio sve što je bilo zabranjeno), Nimbus (tada najbržu metlu na svijetu, najbolji i ujedno prvi model iz serije Nimbusa), kad je u odjeljak netko ušao. Bila je to djevojka prekrasne duge crvene kose i intenzivnih zelenih očiju. Već je bila odjevena u pelerinu iako nas je do Hogwartsa još dijelio dobrano dug put. Svojim zelenim očima je pregledala čitav odjeljak, a zatim je skrenula pogled na nas dvojicu. Malo duže ga je zadržala na Jamesu, a onda, kad je shvatila da je nepristojno zuriti, skrenula ga je na mene. Svi smo se zbunjeno motrili, ali nakon trenutka, ili dva, ona je prekinula tišinu.
-Jeste li možda vidjeli štakora?-upitala nas je.-Dečko imenom Peter Pettigrew je izgubio jednog.
James i ja smo zanjihali glavom. Ona je tužno uzdahnula.
-Uh, pa ništa onda.-rekla je okrećući se.-Bolje da ga potražim u drugom odjeljku.
-Pričekaj samo malo!-uzviknuo je James skačući sa sjedala.
-Da?-upitala je ona okrećući se na peti.
James nije znao što bi rekao pa je samo trabunjao bezveze:
-I ti ćeš sad na prvu godinu, zar ne?-upitao je.
-Da-kratko je odgovorila ona.
-Ja sam James Potter, a ovo je moj prijatelj Remus Lupin.-brže se predstavio James dok mu je na licu blistao osmjeh.
Zamalo sam prasnuo u smijeh, ali sam se ipak suzdržao.
-Drago mi je.-rekla je ona nasmiješivši se.-Ja sam Lilly. Lilly Evans.
-Drago mi je.-rekao je James.
I tada je nastao neugodan tajac. Nitko nije znao što bi rekao ili napomenuo. Neugodnu tišinu je prekinula Lilly:
-Mda…-promrmljala je.-Bolje da potražim tog štakora dok nije zbrisao iz vlaka. Vidimo se kasnije.
-Da, vidimo se!-rekao je James.
-Bok!-pozdravio sam i ja.
Lilly je izašla iz odjeljka.
-Uh, kakva cura…-uzdahnuo je James svalivši se na sjedalo.
-Netko se zatreskao…-nacerekao sam se.
-Daj šuti!-viknuo je James pogodivši me čokoladnom žabom.
Ali, ipak, trenutak kasnije, nasmiješio se širokim osmjehom. I, da, bio sam u pravu. Bio je to trenutak kad se James Potter zaljubio u Lilly Evans.
Nekoliko sati poslije, kad smo James i ja već bili presvučeni u hogwartske pelerine, u odjeljak je upao Severus Snape. I onda je bio isti kao i sad. Lice mu je bilo ispijeno, nezdrave žute boje, a masna crna kosa mu je padala u slojevima preko lica. Ovdje, sada, ne želim (i ne mogu) opisati taj susret. Previše je bolno. Možda ću nekada, negdje drugdje, imati više snage za to. Ili će ta tajna potonuti sa mnom. Znam da je taj susret bio koban. Za mnoge trenutke u mom životu. Pogotovo, kad je Severus rekao Voldemortu za proročanstvo… Da James i Severus nisu bili posvađani… Tko zna, možda bi bilo drukčije. Ali oni su se posvađali zbog sitnice. Jedne male, obične, beznačajne sitnice… I u tom trenutku James Potter je možda više mrzio Severusa Snapea nego li Siriusa Blacka. Severus i James su se odmah zamrzili, na prvi pogled. Više se ne sjećam ni tko je bio kriv. Tko je prvi započeo svađu... Ne, ne mogu to opisati. Previše je bolno. Jer znam da sam bio tamo. I to će me proganjati do kraja života. Bio sam tamo… Dovraga, bio sam tamo… Mogao sam to spriječiti, riješiti, izgledati… Nisu morali biti posvađani… Bio sam tamo… Mogao sam to riješiti… Moglo je biti drugačije…
Post je objavljen 18.08.2006. u 22:49 sati.