jednostavno si ne mogu pomoci. Malo prije sam ju nazvao ali ne javlja se. Sjedim kod kuce i mislim o njoj, ne znam koliko cu jos moci izdrzati... Osjecam se sve gore i gore, a samo je hocu vidjeti, ma samo ju hocu cuti ako nista drugo...Stvarno sam opsjednut, mozda bih trebao potraziti pomoc. Cijeli sam se promijenio, nista me ne zanima, sve je podredjeno samo tome. Dosta sam se promijenio u zadnje vrijeme i sve je to njena zasluga, sad mislim na dobre stvari. Cesto mi je ukazivala na neke stvari i sad vidim da je bila u pravu. Zasto sam bio tako glup onda, zasto joj nisam onda rekao sta osjecam, da je volim. Nikad si to necu oprostiti. Evo sad cekam da se javi i tesko mi je. Hoce li ili nece?
Ne znam nisam vise, samo se ponavljam ali sta mogu kad je tako. Ona se tamo gomba ali ja znam cu ju cekati. Ajde ako zeli da budemo samo prijatelji, bicu joj prijatelj jer ne mogu si dozvoliti da mi ode iz zivota...A tko zna, kasnije...MOzda...
Tvoje ruke u neskladu
izmedju zbilje i sna
gledam grad u prolazu
neki ljudi iza nas
Hajde uzmi me sa sobom
uradi mi sve sto znas
hajde uzmi me
sa sobom,
Govoris mi da si slobodna
zelim vjerovati u to
ulica u odsjaju
zaludjujes me pogledom
Hajde uzmi me sa sobom
uradi mi sve sto znas
hajde uzmi me
sa sobom,
Jos uvijek te volim
da li to znas
Jos uvijek te volim
da li to znas
Da li to znas
Da li to znas
Trazim ritam u koraku
usporavam ti hod
slusam kako zapitkujes
uzvracam ti osmijehom
Post je objavljen 18.08.2006. u 22:11 sati.