Marketing
Poziv Mjeseca
Nokti cvileći klize po oknu
ispunjenom punom srebrenom lunom.
Odsjaj mjeseca od bijelih padina
i tamna sjenka na proplanku.
Opet je tamo gdje čeka znajući
da ovoga puta moram doći.
Vjetrom nošen zov mu žalobni,
daleki cvilež jedva čujni.
Vjetar planinski travom se povlači
srebreno krzno nježno mu zadižući.
Bljesak oštrih očnjaka u noći,
dok mjesecom planinskim obrubljen stoji.
Groznim urlikom brda dok zvone,
dok zelenim plamenom oči mu gore,
mozak usplamtjeli misli mi zove,
počinjem shvaćati i sada znam...
i ja sam jedan od bijelih kurjaka,
ja sam jedan od ljudi-vukova.
P.S. Hvala lutajućem pjesniku-samuraju na prigodnoj pjesmi na temu Mjeseca, svemira, whatever... u ime posade 012 STATION-a.
Post je objavljen 18.08.2006. u 21:49 sati.