
Jučer sam mu prvi put rekla da bih možda, ipak, voljela imat neku curicu. Ili dečka. Prvi put da mi se ta misao javila i da sam ju izrekla naglas. I prepala se vlastitih izgovorenih riječi. Je li moguće da sam to ja izjavila? Da mi se uopće ta mogućnost vrti po mozgu i primozgu? I to baš meni, od svih ljudi? Meni, koja tako kategorički tvrdim da nisam tip za djecu? Pa, zapravo, i nisam, mislim to još uvijek i teško da će mi neki hormonalni tobogani poput ovih jučerašnjih promijeniti tu ideju, bar ne još neko vrijeme. Bar mislim.
Iako, više nisam sigurna. Šta se događa? Jesu li mi mali alieni ušli u mozak?
Možda samo imam previše prostora za kreiranje mogućnosti. Kako bih rekla...možda ovako: nije mi se još u životu neka velika stvar dogodila neplanirano, potpuno me zatekla, nesposobnu da kontempliram moguće varijacije. Te jesam li na djecu spremna, te koje bi godine života u mom konkretnom slučaju bile optimalne za takav čin, kakav bi efekt tako nešto imalo na svu moju širu i užu porodicu itd. itb. Zapravo, sve su dileme tog tipa sporedne: moja bi mutti, divna kakva jest, prigrlila prinovu (kako samo mrzim tu riječ), koliko god sada zvocala da joj je djece dosta i da joj ne trebaju još i unučići. Osobno bih takvu situaciju financijski podnijela puno, puno bolje nego zadnji put kad sam almost got pregnant, s 18, bila pri kraju srednje škole, dakle, bez posla, a o nedoraslosti zadatku da i ne govorim. Općenito, znala bih se nosit s tim kao zrela individua, kakva već jesam, jel'.
Nije da bih baš bila oduševljena neplaniranim događanjima takve vrste, ponajviše zbog onog gdina control freak-a koji čuči u meni. Zapravo, ne čuči, više cupka u mjestu, ponekad lupa po stijenkama moje unutrašnjosti tako da zna zabolit, al' dobro.
Vratimo se na stvar.
Dakle, na tu moju izjavu moj je dragi ušutio kao zaliven. E, sad, na ovom bih mjestu trebala objasnit zašto je ušutio, te zašto je moj i njegov život bitno drugačiji od života svih koje znam. Sve to nije važno, a i nije za blog. Svakako, on baš ne želi djecu, a ja bih sad rado stala u njegovu obranu te iznijela cijeli niz psiholoških i praktičnih razloga zašto je to tako. Ni to nije važno.