Kroz velove uma
Klizila je poput sjene jedna misao
Bila je tuzna
Tjerala je suze na oci
…
sklupcana na podu
poput odbacene igracke
prepustena gospodaru okrutnosti
bez nade za spas
pod ugaslim suncem
iza resetki od kristala
spavala je s crnim cvijecem
slusala je vjetar
purpurna kisa kapljala je s usana
grimizan izvor bilo joj je srce
vreli…
metalni okus
ostavljao je trag
na bijelim zapescima
zrtva za gospodara okrutnosti!
Vjecnost…
Besmrtnost…
Mnostvo crvenih kapi se obavijeno velima tuge
Strmoglavljuje sa sivih visina
I prodire u dubine izvora
Zrtva…
Gospodarovo odobravanje…
Sve do novog jutra
Sivo nebo se para
Rezovi su ostri
Bez milosti
Izvor ponovo krvari
Sivo nebo place crvenim suzama
Dosta!!!
Ne, nije dosta
Ova zrtva je posebna
Dajem sebe
Zauvijek…
Resetke se lome
Igracka je suvise slaba
Bez nade za spas
…
pod grimiznom tekucinom
crno cvijece buja
gospodar je zadovoljan
zrtva koja nadilazi sve druge
koje je dala
igracka
odbacena od svih
iskoristena
zatocena u svijetu iluzija
ne shvaca da ima moc nad grimiznim kisama
zatocio ju je gospodar
ps. posveceno svima koji vjeruju u zilet

Post je objavljen 18.08.2006. u 14:49 sati.