Nije me bilo na blogu nekoliko dana jer sam morala dobro razmisliti o nekim stvarima. Ovaj je blog posvećen mojoj ljubavi i mom dečku. Prije nekoliko dana dogodilo se nešto ozbiljno .... zbog čega sam tužna. Jučer sam ovaj tekst (koji ćete kasnije pročitati) poslala svojem dečku preko e-maila. Kad sam već napisala sve pjesme koje sam mu posvetili, i kad sam podjelila s vama sve svoje osjećaje i misli, onda ću vam pokazati i to pismo. Pa recite šta hoćete: budite uz mene ili me kritizirajte!
Evo pisma:
Dragi moj,
Zanimljiv je taj ljudski život: prepun događaja, onih lijepih i manje lijepih. Kakvi god bili, moramo ih prihvatiti i nositi se s njima. Najlakše se predati, a to je najgori mogući izbor.
U subotu si mi priznao da si me prevario kad si nedavno bio poslovno u Americi. Lijepo je da si iskren i da mi nisi lagao. Kažu da je iskrenost najveća vrlina! Da si mi bar lagao! Kako bih voljela da si mi lagao i da mi nisi priznao. Vjerovatno bih sada bila zajedno s tobom i uživala bi s ljubavi svog života. Poznajem te i znam da si dobar čovjek i vjerujem ti kad kažeš da ti je žao. Znam da si bio daleko od mene, da sam ti nedostajala, a vjerovatno si popio i koju čašicu pića da se opustiš, i onda se to dogodilo. Znam da je to za tebe bila samo beznačajna avanturica, jer ta ženska je na drugom kraju planete i nikad ju više nećeš vidjeti. Sve ja to znam, ali unatoč tome jako sam tužna. Povrijedio si me kao nitko drugi u životu!
Ni sama ne znam što da radim ni što da mislim! Ne znam kako da krenem dalje. Moram donijeti pravu odluku, a ne znam koja je ispravna. Moje srce govori mi jedno, a moj razum nešto sasvim drugo. Razum mi kaže da ne mogu samo tako preći preko toga što si učinio. Razum mi govori da, ako si to učinio jednom, možda ćeš opet. Jer svi znadu da je uvijek najteže nešto učiniti prvi put. U jednom filmu, žena koja je počinila nekoliko ubojstava je rekla da joj je prvi put bilo jako teško i imala je grižnju savijesti. A svaki slijedeći put bilo joj je sve lakše. Pa nije li tako i sa preljubom? Prvi put ti je žao jer si povrijedio osobu koju voliš, a svaki slijedeći žališ sve manje. Na kraju to postane sasvim običan čin u životu, toliko običan kao i ispijanje jutarnje kave. I zato mi razum govori da je vrijeme da krenem dalje, bez tebe!
Ali moje srce i dalje te voli. U dubini duše želim ti oprostiti i uvjeriti samu sebe da se ništa važno nije dogodilo. Ne mogu te tako lako izbrisati iz svojeg srca, jer ono pripada tebi. Moje srce mi govori da svatko zavređuje da mu se pruži nova prilika....
Koga da poslušam, ne znam ni sama! Da li da učinim ono što mi nalaže razum, laogika, ili da slijedim svoje srce i bacim se u tvoj zagrljaj kao da se ništa nije dogodilo.
Opet ponavljam, bila bih tako sretna da mi nikada nisi rekao da si me prevario. To se dogodilo daleko od mene i najvjerovatnije da nikada ne bih saznala! Zašto si morao reći??
Već nekoliko dana ne izlazim iz kuće. Nazvala sam šefa na posao i zamolila da mi da nekoliko slobodnih dana. Sjedim sama zatvorena u svojoj sobi, držim u ruci tvoju fotografiju i plačem. Dok gledam tvoju sliku, povremeno razmišljam o tome koliko je grozno to što si mi učinio, a s druge strane zamišljam kako bi bilo lijepo da te mogu poljubiti. Ljubav je uistinu čudna. Povrijedio si me, a ja to želim zaboraviti i voljeti te kao da se ništa nije ni dogodilo. Da upravo to sam odlučila! Pokušat ću zaboraviti što se dogodilo i oprostiti ti. Sutra navečer doći ću k tebi da o svemu u miru porazgovaramo.
Ti si dobar čovjek. S tobom sam proživjela toliko divnih trenutaka. I zato sam odlučila da ću ti pružiti još jednu šansu. Jer svatko zavređuje drugu priliku. Ali samo jednu! Samo jednu! Jednom si pregazio moju ljubav i neću dozvoliti da to učiniš i drugi put. Oprostit ću ti, bit ću i dalje samo tvoja, ljubit ću te, mazit, pazit ..... i nastojat ću zaboraviti na tvoju prjevaru. Uspjet ću, jer ja to želim iz sveg srca! A toliko snažna želja mora se ostvariti. Sada te upozoravam, a upozorit ću te i kad se opet vidimo: pružit ću ti još jednu priliku, a ti pazi da ju dobro iskoristiš. Jer ako me opet prevariš, znat ću da nisi dostojan moje beskrajne ljubavi. Znam da me nećeš iznevjriti i da se kaješ zbog onoga što si učinio. Vidjela sam kajanje u tvojim očima kad si mi priznao svoje djelo. Bio si dovoljno hrabar i rekao si mi istinu. Zato ti se divim i zato ću ti se vratiti.
Dragi moj, jako te volim! Ne zaboravi to!
Tvoja Anita!
Post je objavljen 18.08.2006. u 12:35 sati.