Marketing
Every minute, every second,Buy, buy, buy, buy buy (notes of a sick mind pt.2 )
orgomni hipermarketi, plaze, trgovinice, butici, štandovi, sve to ima samo jedno jedinu preuzvišenu zadaću: prodati; što više, što brže to bolje.
pitanje za milijun kuna: kome se sve treba prodati?
a) mački
b) meni
c) svima
i pošto ste izgubili, točan odgovor je: svi su točni :)
svi mogu kupovati, čak i vaša mačka ima određene potrebe koje može zadovoljiti u nekoj trgovini.
nedavno sam bila u jedno od onih supermarketa ili kako se više zovu. jednostavno, nema čega tamo nema. a sve naravno po nekoj "prihvatljivoj" cijeni. mislim da mi je srce stalo kada sam vidjela trilogiju gospodara prstenova, za banalnih 90-tak kuna (sva tri djela)! mislim, s jedne strane je to ok, jer ima ljudi koji recimo nisu učlanjeni u knjižnicu, nemaju novaca, silno žele te knjige a nemaju dosta para, etc. no, isto tako postoje i oni "obični građani", koji kupe te tri knjige iz jednostanvnog razloga što su JEFTINE. a nikad ih ne pročitaju, jednostavno stave na policu, da se ljudima koji im dođu u kuću čini kao da užasno puno čitaju. tako sam več po dnevnim sobama vidjela enciklopedije, riječnike i bogzna što u bogzna koliko primjeraka iz bogzna kojih dnevnih novina. a naravno, nitko te knjige nije ni taknuo mjesecima, jednostavno su lijepe, stoje tamo za ukras....
slučaj knjiga se može primjeniti i na sve ostalo što se može naći u nekoj trgovini. jednostavno, uđete, znate što trebate, a onda vidite: "sniženje", "sada 15% jeftinije" i bla bla bla.... i jednostavno ne možete odoliti iskušenju, i kupite recimo mješalicu za cement. jer je sad jeftinija, pa ajmo iskoristit priliku...
to je sve rezultat jednostavnih marketinških trikova. trikovi kao: poslije sapunice stavi reklamu za deterdžent, poslije crtića za čokoladu.
zaštu je područje blagajna uvijek pretrpano slatkišima, žvakačama, kondomima i cigarama?
slatkiši su pri dnu, da ih djeca mogu dosegnuti, iznad toga balzami za usta, za cure, opet iznad toga, žvakaće za teenagere, a iznad toga "zabranjeni proizvodi" za najstariju djecu. a zašto upravo na blagajni? pa, svi tamo moraju proći, a dok prolaze, ključna riječ, ČEKAJU u tom redu. a dok čekaju, razlgledavaju se... a što će ugledati upravo u visini očiju? upravo ono što im treba.
vrlo jednostavna formula, na koju, sad but true, svi padnemo. kao u crtićima, pojavi nam se znak dollara na očima, i nema toga što će nas zaustavit. sad več ni manjak novca nije problem, svatko ima kreditnu karticu, svatko može "ići u minus" i svako mže dobiti srčani kada mu stignu računi na kraju mjeseca.
mislim, i sama imam zilijun stvari koje mi neće trebati nikad za života. od kutijica za nakit do roze maskare 
mislim, što će nam to sve? zato što je lijepo, zato što nam se pol sekunde svidjelo (dovoljno vremena da to strpamo u košaricu) ili nas je neka reklama tjerala da to kupimo?
kao slučaj kreme za bore oko očiju, za koju je stara dala bogzna koliko. pojavilo joj se crvenilo, pa se ispostavilo da krema baš i nije neka. a što sad? pa ako več ne može na oči, onda može za stopala. ako ništ drugo, omekšava petu... i vjerovali ili ne, krema djeluje 
jednostavno, ostale su nam neke kvrcotine u glavi, koje nalažu da moramo imati sve više, da moramo gomilati stvari, namirnice, što god. sve zato što prije x godina nismo imali dovoljno. pa sada zgčemo što god možemo.... sad but true, ali što se može
i tako, ne ostaje nam ništa drugo, nego početi bacati nepotrebne stvari, kako bi napravili mjesta u kuću za nove, još nepotrebnije 
PS: putujem, putujem... barem zasad to stoji tako :) što želi reći da me neće biti otprilike do 1.9. ne vjerujem da će tamo gdje idem imati priključak na internet... što želi reći, idem u pakao 
šala ;) idem u neki kamp u mađarsku gdje ću širiti strah i trepet svojom mračnom pojavom
Post je objavljen 18.08.2006. u 12:09 sati.