Pregled posta

SUMMER OF '06 ,part 1.

...evo odavno već nisam pisao blog i mogu reć da sam skoro već zaboravio i lozinku... no da krenem evo pišem vam iz predivnog srednjedalmatinskog grada Šibenika gdje je moja baza ( dobro nije baš strogi centar ali jebiga bolje i to nego ništa) i gdje ljetujem već kojih dvadesetak godina i planiram bar još toliko... no da nebi zanemarili glavnu temu ovog opširnog posta vrijeme je a i mjesto da se osvrnem na mojih već mjesec dana provedenih u maloj kućici u predgrađu...dakle... u šibenik sam došao negdje 17.7. (bilo je to davno, kad sad gledam), i mogu vam reć da sam se ovo ljeto nafeštao i naputovao bome dobrano... pa da krenemo... glavna baza nam više nije staro i ofucano ali s novim sjajem obasjano igralište kod stare osnovne škole već nam se molimlijepo otvorila birtija u selu što znači samo tri kilometra do prve kave (vjerujte to je malo s obzirom da je do druge birtije dvadesetak kilometara)!! A to otvorenje birtije značilo je za nas „zlatnu mladež“ novo mjesto upražnjavanja raznih poroka što tekućih što krutih... hehehe i da, tamo cugamo kad ne idemo nikamo a to je ionako većina vremena pa nas prema tome možete uvrstiti i u kategoriju „kroničnih alkoholičara“ kojima je uvijek na pameti kako izmuktat koju pivu.... no da, pošto se moja ekipa ove godine motorizirala mogu reć da sam dobro prošao što se tiče obilazaka raznih fešti i pijanki... prvo kad sam došao bili smo na Grebaštičkoj fešti na kojoj je nastupao POPULARNI JOLE... ne, nisam strastveni obožavatelj spomenutog wannabe svadbopjevača nego eto naša politika je di ima pive tu smo i mi pa eto došli mi na Jolu i počeli smo pit ko ludi, kako to i ide na feštama i mogu reć da mi je bilo stvarno dobro s obzirom na količinu ispijenog alkohola i spavanja po lokalnim klupicama dok je naš Joško Čagalj „Jole“ pjevao svoje mega popularne poskočice o bijelim bojama i koznačemu još ... no da, i na kraju kad je bilo najžešće kad se najviše skače i kad ušvicanoj babi stokilašici hlače počnu padat od silnog skakanja , dolazimo MI nas deset nabilo se u prvi red (dobro ne baš prvi) al da nas je mogao dobro vidjet i počnemo ono kao mi smo najveći fanovi i te fore i čovjek je naravno to popušio i bez obzira na naša od smijeha i ruganja iskrivljena lica čovjek je NAPOKON koncert priveo kraju.... što se tiče tehničkih stvari zamjeram mu što je toliki papak pa nije htio pjevat dok je počela kišica sipit jer kao mogla bi ga struja strest e baš zbog toga što nam je uskratio feštu stoljeća i što sad neću imat šta pričat unucima.... fešti dajem ocjenu 3 od 5 s tim da se ta trojka odnosi samo na jeftinu cugu i da, naravno super smiješnu i smotanu curu H. Koja se kupa samo po otocima.....idemo dalje, taman par dana nakon fešte došla su mi dva frenda u šibenik (mislim ne meni, razumije se) dečki su si iznajmili luksuzni apartman u najelitnijem dijelu grada samo nisu računali da im za doć do tamo trebaju gojzerice i kramp... hehheee tako vam i treba kad vam organizatori tehno partija traže smještaj HAHAHAHAH.... no da, frendovi su došli sa ZRĆA prepuni (hahaha) dojmova, i lovačkih priča za koje se pravim da ih pušim jer ipak su to malo veći egomanijaci i moraš im tu i tamo popustit (hahahaha)... i tako ja sam već sve bio isplanirao kao di ću ih vodit i sve to kad se za par dana ispostavilo da su sa sobom donjeli neke boleštine sa njima toliko dragog i hvljenog ZRĆA ah, eto tako im i treba ..hahahah no da prvo se trbobolja javila kod Apolona i (da sad ću ispričat onu RIŽA priču, HEHEHE)... evo.. dolazim ja u grad i ništa, dogovorim se s njima da kao idemo na plažu i sve to i oni kao mene čekaju u nekom bircu i sve super ja dolazim i ulazim u birc i već na vratima ugledam kako se Apolon nekako čudno previja, ždere dvopek i ima onu svoju kiselu facu „umirem“ i doletim ja do njega i kao šta je bilo da on ima sraćku i da se nemre pomaknut s mjesta.... i ja ono niš, pa dobro svima se drešava i tako on se previja na mjestu i jede taj dvopek ja pijem kavu i tako to kad odjednom konobarica dođe njemu ŠTA JE, IMAŠ SRAĆKU??!!? On kao kimne glavom i ona njemu evo iscidit ću ti limunova soka ae, i on kao ono može.... i sad žena iscjedi sok i da mu da popije ali lijek valjda nije imao tako dobar učinak što je rezultiralo još jednim dugim odlaskom na wc i proljevčinom (hahahahah), i evo vraća se Apolon i opet se previja i jadna žena konobarica vidi da mladiću stvarno nije dobro i sjeti se ona da je njihov kafić i restoran pa pozove glavnog kuhara i kaže mu : Daj skuhaj malo riže na ulju MALI IMA SRAĆKU (hahahahahahHAHAHAHAHAHAH) i kuhar se odma dao na posao i spremio mu rižicu na ulju i pojede to Apolon i malo mu se smirilo (bar mislim), ali đubre nije mogao pojest sve pa je konobarica brže bolje da kuhar ne vidi bacila ostatak u smeće... i tako nakon dvosatne borbe za tvrdu stolicu izbrio se za polutvrdu što je nama ostalima govorilo da je vrijeme da krenemo na plažu što smo i učinili i otišli smo na Jadriju... totalna greška... ma tako mi i treba kad slušam neuke ljude koji vljda nisu nigdje drugdje ni bili pa im je i Jadrija dobra.... išli smo brodom to mi je jedino bilo dobro plaža ko plaža je smeće i tamo više nikad ne idem...!!!! (samo nek se zna)... e da to je bio dan mog posjeta Splitu, gradu u kojem živi moja Jackie s faxa i gradu koji je ugostilo cara među rockerima DAMIRA URBANA i njegovu četvorku, naravno da sam išao, tamo sam doklipsao s busom i to odma nakon drmusanja u brodu za Jadriju, prvo sam se našao s Jackie, Sadom i Priležnikom na kolodvoru, onda smo otišli kupit cugu i sjeli te smo negdje u mraku gdje mnoštvo ekipe cuga pocugali bambusinu pazeći pri tome da ne izgovaramo previše kajkavizama, jer ipak smo bili sa svih strana okruženi zlatnom pijanom splitskom mladeži... e da i sad polako pili smo u mraku i nakon što smo skoro sve strusili i nakon što je Jackie otišla na Dinu Dvornika (?!??), mi smo se uputili polako prema ljetnom kinu Bačvice gdje se koncert i održao.... još smo malo cugali ispred i ušli... zanimljivo je to da sam ja ušao s ruksakom prepunim stvari i niko ne nije ništa pitao dok su neku curu ispred mene isprepipali kao da ona liči na OSAMU BINMLADENA... no da naravno nabili smo se u prvi red i čekali koncert.... za kojih dvadesetak minuta pojavio se car i putovanje na krilima psihodelije je uspješno počelo, redo se hit za hitom pjesma za pjesmom, neke pjesme su otvorile stare rane a neke su ostale u sjećanju na split i baš taj koncert.... THE tzar URBAN

nakon kojih 1,5-2h koncert je završio a Sada, Priležnik i ja imali smo cijelu jebenu noć pred sobom jer su oni ostavili stvari n kolodvoru u garderobi koja se otvarala tek u 6 a ja ionako nisam imao busa za Šibenik a ni volje ić odma nakon koncerta tako da smo ostali na nekom zidu, nastavili cugat i pričali smo do duboko u noć iliti do ranog jutra kad tek rijetki penzioneri moče noge na bačvicama ili spavaju po klupama... mi smo se uputili prema kolodvoru i gradu i popili kavu na rivi što se ispostavilo kao greška stoljeća jer riva zaudara po ribi kao nitijedna druga riva (FUUUUJ).... ali što je najžalosnije čovjek se i na to navikne pogotovo nakon neprospavane noći i nakon litara bambusa, i tako oko 9 ujutro ja sam se uputio busom prema šibeniku dok su Sada i Priležnik nastavili svoju avanturu jadranom.... u šibenik sam došao oko 11 i odma pojurio u sendvič bar FINI MINI ( donja kalelarga, skalice J) gdje sam pojeo jedan odličan sendvič sa svim prilozima i sa šunkom za 10 kuna.... nakon sat vremena čekanja i Apolon i Ferovac su se spustili u grad (bez kaljača i gojzerica hehehe) i kao sad je i Ferovcu zlo i neampojma još su se usudili posumnjat u FINI MINI sendviče (pa kako vas nije stid!!!) a onda su mi ispričali malu anegdoticu koja im se dogodila za vrijeme moga izbivanja od jedne noći.... bili su u gradu i trebali su ić van kad je Apolonu postalo ono baš užasno zlo i štatijaznam i onda ih je dobra duša FINI MINI restača odvela na hitnu a nakon dužeg čekanja je primljen i detaljno ispregledan i nakon svega toga došlo se do zaključka da mu nije ništa, jer se vjerojatno (pošto je bio petak navečer) doktoru nije dalo radit a i propuštao je Playboy night na rtl-u, eh da važno je tu napomenut da je Ferovac čim je osjetio miris bolnice istrčao van i izrigao se HAHAHAHAHAHAHA koji smijeh s njima, 2 dana ostanu bez roditeljskog nadzora i dobiju salmonelu, koju su DA NAGLASIM pobrali na toliko hvaljenom im ZRĆU, ma joj uvijek problemi, i to je bio zadnji dan mog bivivanja s njima jer su oni išli na svoju stranu a ja na svoju tako da smo se sad čuli telefonom i svečano javljam da su se oporavili od sad je već to popularni termin „zrćanske salmonele“ koja i dalje hara pagom i kosi sve pred sobom (ove godine nismo imali sreće s kugom J , iduće godine treba pustit kojeg štakora hehehe)....sljedeće mjesto koje sam posjetio ovoga ljeta bila je.. pazite sad petondevna fešta u Mirlović Zagori....hahahaha da petodnevna hahahah no da eto pošto je ipak to petodnevna fešta morali smo ju posjetit (ali samo jednom) jer ipak je to jedno specifično iskustvo.... dakle došli smo gore cijela ekipa i počeli naravno pit, pošto su vjerojatno sve predgrupe bile zauzete te večeri, svojim glasom i statom nas je zapanjio jedan i jedini THE „Ciken“, koji je sve ono.. „one man show“, a uz to pokušava preotet posao i našem gore navedenom Joli pjevajući na svadbama bez benda..... nije bilo baš previše ljudi... možebit da su se umorili jer ovi ljudi s kamena nisu navikli na nekakve Woodstocke.... bilo je ljudi ali malo ali i to što je bilo bilo je toliko smiješno da smo se mi trgali od smijeha bez ikakvih dodatnih stimulansa..... nekakvi ljudi, i obitelji koji su izvukli najbolje krpe iz ormara nebili se prošetali po makadamu, i zavili se u oblake prašine nakon svakog auta koji prođe, no da a tu su još i mladi koji su kako već i stara narodna kaže „Mlado ludo“, pa sve se nešto stišću, kleče i pozdravljaju domovinu kako niti jedan pripadnik crne legije nebi, a uz to je i neizostavno kolo, svadbeni vlakić i naravno ono što se pleše kad počnu drmat one kaubojske poskočice pa se provlačiš.. ma znate a mi sjedimo na stepenicama ispod pjevača (dakle ne mičemo se iz prvog reda J) i umiremo od smijeha, „Ciken“ je pržio ko lud prvo red Olivera, pa red Đibonija, pa neizostavni Marko Perković Thompson, Tiho Orlić, Magazin, Strane Zabavne, i na kraju na moje sveopće iznenađenje Knocking on the Heaven doors..... ali ajde čovjek je zaradio svoj kruh i boli ga kurac što mu se neki klinjo tamo klanja misleći da je ugledao samog MPT-a osobno, no da i večer je kao što i svaka koja počinje cugom završila je tako da se nas sedam gužvalo u fiatu puntu do doma i da smo malo spalili frendu gume i da su diskovi od kočnica malo otišli ali neka, neka šteta mora bit učinjena pa je to eto bilo to, možda i nie puno ali je zadovoljilo naše razorne apetite u potpunosti.... evo ovo je i više nego opširan prikaz samo dijela ljetovanja tako da ću nastavak morat napisat nekom drugom prilikom jer me već jagodice bole od silnog nabijanja po tastaturi.... laka vam zemljica !!! ju

Post je objavljen 18.08.2006. u 02:29 sati.