Joško, Marija, Žak i Šime sjedili su pored vatre, zaklonjeni stijenom koja se zaštitnički nadvila nad njima. Po tko zna koji put su prepričavali onaj zadnji događaj kada je Joško ranjen, i gubili se u beskrajnim raspravama što se to dogodilo te večeri. Jakšu nisu spominjali, držeći se starog ratničkog praznovjerja kako se imena mrtvih ne smiju spominjati, jer prizivaju smrt. Iz mraka iznikne Ivan, sjedne pored njih i svečano izjavi:
- Idemo na Sebor!-
Glave se okrenu zaprepaštene, ali prije nego su ga obasuli pitanjima, on nastavi.
- Nešto se pokvarilo u sustavu, i pozvali su jednu stranu firmu da izvrši ekspertizu. Tim od jedne francuskinje i francuza, njemice i jednog engleza je došao u Zagreb. Zamijeniti ćemo se s njima i napraviti jednu sabotažu!-
- Lud si! - rekao je Žak,ali nije napustio krug oko vatre nego mu se uho počelo micati kao i uvijek kada je pokušavao čuti svaku riječ.
- Kako si saznao?- upita Joško koji je odmah pogledao svoju ruku u zavojima, svjestan kako neće biti u ekipi.
- Javili su mi prijatelji. Oni će zadržati ove strance i njihove akreditacije, a mi upadamo umjesto njih. U svaku zastupničku konzolu staviti ćemo jaku petardu, i kada prvi put budu zasjedali pred kamerama, aktivirati ćemo punjenja. Neka to prikaže cijela CATV. Neka se izdajnici i stare prdonje uplaše kao nikada do sada!-
Marija je sve to gledala nekako sa strane.
- Ja govorim njemački, Žak francuski, Ivane, ti engleski, a tko je francuskinja?-
- Jane! Doli je kod barba Bepa. Pričali smo do maloprije. Nešto se čudno dogodilo s njom….U stvari ti bi trebala popričati s njom!-
- Kako čudno? Što ima čudnije da je pobjegla catoholicima prije smaknuća?-
- Paaa…način kako je pobjegla je krajnje neobičan. Uglavnom s nama je i ljuta je!- odgovori Ivan tajnovito i nastavi sa izlaganjem pojedinosti o planu. Marija je to neko vrijeme slušala, a onda praćena budnim okom Mjeseca i moje kockice krene nizbrdo prema kućici barba Bepa. Ponosila se svojom vještinom tihog kretanja, i zamalo pritisnula kvaku, kada se vrata sama otvore . Jane.
- Uđi, očekivala sam te…a i čula- rekla je ovo mnogo tiše, nekako u bradu.
- Ivan mi je rekao kako se nešto čudno dogodilo s tobom. Pričao je i o bijegu, i ne znam što bi mislila…-
- Vidi ovo.- Jane ispruži ruku prema njoj, i pokaže joj nokte.
- Nokti. Nekakav čudan lak, ali to su obični ženski nokti…- komentirala je Marija, a onda kao da se ruke pred njom zamagle. Metalan preliv se promijeni i oblik noktiju postane šiljast. Jane polako spusti ruku na drveni stol i povuče. Bez zvuka se stvorilo nekoliko dubokih pruga. Marija zapanjeno pogleda prema njoj, a onda prema barba Bepu koji samo starački odmahne glavom.
- Šjor Bepo bacite taj komad drveta na mene…molim vas!- nastavila je Jane sa demonstracijom, i starac, kome očito nije bilo prvi put zamahne cjepanicom prema njoj. Marija je već vidjela udarac, ali kao munja hitar udarac razbije komad drveta. Jane zdrobi nekoliko iveraka svojom šakom i ponovno se okrene slušateljici.
- Nenormalno sam brza. Mogu skočiti, udariti, vidjeti i slušati mnogo bolje nego bilo tko. Najvjerojatnije sam zaražena nečim sa onog svemirskog broda koji je razbijen, i očito je kako to nije prelazno…. i zato želim u akciju. Želim s vama. Uništili su mi život ti catoholički bijednici i želim osvetu…- , činilo se Mariji kako vidi u njenim očima bijes koji mijenja boje, i na trenutak se zapita koliko će njihove jadne kože vrijediti ukoliko nekakav bijes zahvati ovu naizgled krhku ženu ispred nje. Kao da joj je čitala misli Jane samo tiho doda
- Vi ste mi sada jedini prijatelji i s vama sam. Kontrolirati ću se-, mučno se nasmije.
+++++++++++++++
Sve je išlo kao podmazano. Pravi savjetnici su bili u jednom podrumu, omamljeni, a hrabra grupica se provukla pored svih osiguranja i počela sa svojom diverzijom. Marija je čak o pronašla pravi kvar i uspjela ga otkloniti, a ostatak vremena su proveli u postavljanju malih eksplozivnih punjenja. Skoro su završili kada je slučaj umiješao svoje prste. Catoholički nadzornik je promatrao tim u radu, i vidio kliješta koja su padala sa platforme prema Jane. Žaku su ispala sa pojasa. Prije nego je iskusni vojnik uspio dobronamjerno viknuti upozorenje, Janeina ruka je bila u zraku i odbila metal prema zidu. Kliješta razbiju žbuku, a u njegovom mozgu se pojavila obavijest sa tjeralice, o brzini i snazi…neprijatelja i bjegunca…Jane Oswalds.
- Stanite sa radom!- uzvikne glasno i pokrene alarm, u istom trenutku u kojem ga je Ivanova šaka poslala u svijet snova. Urlik sirene. Njih četvoro krene prolazom, obarajući zbunjene stražare. Još nitko nije ispalio niti metka kada su uletjeli u sobu osiguranja. Jane je bila na čelu. Kao vihor. Udarci su pogađali lijevo i desno čisteći put, sve dok nije došla do drugog kraja, ostavljajući pravu pustoš, i sedmoricu stražara na podu, u raznim pozama, koje su garantirale kako su im ili ruke ili noge polomljene. Osmi stražar, pojavi se na vratima i vidjevši svoje kolege na podu zapuca. Žak padne pogođen u rame, Ivan u nogu, a Jane se kao strijela zabije u stražara izbijajući mu oružje iz ruku. Marija je sve to gledala zapanjeno, a onda se trgne iz šoka i pruži prvu pomoć ranjenima, dok su vani pojačanja catoholica nalijetala na Jane u uskim prolazima. Iz hodnika se začuje glas, Marija pomoli glavu, i vidi kako ih Jane poziva prema požarnom izlazu. Žak je pridržavao Ivana, koji je krivio lice od bola, sve dok se nisu ukrcali u limuzinu pored vrata. Jane je nestala u hodnicima, doviknula kako će im osigurati odstupnicu, a Marija sjedne za upravljač oklopljene limuzine i pokrene moćan stroj. Dva stražara pored vrata su već bila na zemlji, vrata otvorena, i Marija prije nego što prođe ovaj trenutak iz snova, nagazi pedalu gasa i utopi se u prometu. Kada se malo pribrala i ruke se prestale tresti, pomisli na neopisivu promjenu u krhkoj ženi koja je ostala iza njih, i zapita se…hoće li je ikada poslije vidjeti?
+++++++++++++++++
- Što se dogodilo? Kada!?- vrištao je Primus sjedeći u svojoj bolesničkoj postelji. Ovaj «odmor» koji mu je priskrbila bjegunica je iskoristio kako bi se malo odvojio od vođenja Inkvizicije. Zamaralo ga je to što nije smio upotrijebiti sve snage protiv neprijatelja, nego sve nekako polovično… a sada lice mu je bilo blijedo.
- Usudili su se prošetati kroz Sebor…- tiho je ponavljao kao da provjerava istinitost te tvrdnje…- polomili stražare i otišli limuzinom njegove Visosti… opet bez traga…- a onda se zamisli glave zagnjurene u šake. Osjetio je kako mu se ljutnja gubi a ostaje samo oštrica bijesa. Imao je i plan!
++++++++++++++++++
Post je objavljen 18.08.2006. u 01:05 sati.